BRUCOŠIJADA HRVATSKIH STUDENATA U MARIBORU

IMG_1677
Kada smo čuli da od ljubljanske brucošijade hrvatskih studenata neće biti ništa (avaj, zar se toliko asimilirasmo?), ovdje u Mariboru smo mobilizirali sekciju HR studenata u MB neka se izvole organizirati na još kakav drugi način osim što na FB grupi nude prijevoze za SZ Hrvatsku. Budući da se je sezona brucošijada za ovu akademsku godinu neupitno bližila kraju, a sredstva osigurana od Saveza za tu namjenu je valjalo namjenski i utrošiti, morali smo raditi brzo. U pomoć nam je priskočila još jedna Zagrepčanka u Mariboru, Tanja Cvitko, zaposlena u Mladinskem centru (MC) Pekarna, tako da smo zajedničkim snagama ad hoc isproducirali i izpromovirali događaj u koncertnom prostoru sagrađenom 1897 prvotno za potrebe prehranjivanja vojske, kojeg još i danas krase velike krušne peći. Danas je to centar alternativne kulture u Mariboru a zagrebački band Mnogi Drugi vrlo rado se je odazvao pozivu u Maribor; svoj slovenski debut su iskoristili i za promociju prvoga albuma simbolična naziva ”Prvi” kojeg su izdali pod okriljem izdavačke kuće Croatia Records. No prije što su zatresli dvoranu MC Pekarna, skoknuli su na mariborski Radio Študent gdje su održali interview u kojem su pokazali svu raskoš svojih prpošnih karaktera i to nakon kulinarične emisije u kojoj je gore spomenuta Zagrepčanka mariborskim studentima u eteru obješnjavala što su to krpice sa zeljem, dok su se eterom razlijegale stare zagrebačke melodije. Toga dana smo doista kulturno okupirali Maribor.
Odaziv na koncert bi bio i bolji da se je odvijao u tjednu a ne u petak kada studenti već bježe kući pod mamine skute; taj detalj ćemo svakako imati u vidu prilikom organiziranja budućih brucošijada. No ne možemo reći da smo prve mačiće bacili u vodu; za nama je odlična svirka benda koji svira akustički alternativni rock potpomognut brass sekcijom.
Uvijek ozbiljni u svojoj neozbiljnosti, Mnogi Drugi su u nešto manje od dvije godine ušli u finale 9. Demofesta i HR Demo Kluba 2015., pobijedili u natječaju „Zasviraj sa Žujom“ i tako zasvirali na 10. INmusicu, Manu Chao ih je izabrao kao pobjednika natječaja „Sviraj s Manu Chao“ te su zasvirali kao njegova predgrupa na „Špancirfestu“ 2016. godine te održali preko 50 koncerata u Hrvatskoj i regiji. 

SLOBODAN MUFIĆ

UČENJE HRVAŠKEGA JEZIKA NA ŠVEDSKEM  »Tisti ki dobro govorijo maternji jezik, dobro govorijo tudi švedski«  

Slobodan Mufić je slobodni novinar koji je prije dvije godine rodnu Hrvatsku zamijenio za Švedsku. Njegovo iskustvo sa Švedskim školskim sistemom, koji je podijelo na društvenoj mreži facebook je diglo regiju na noge.

Komentar govori o tome i kako je u Švedskoj organizirano učenje materinjeg jezika za djecu doseljenika, koje je za roditelje besplatno. Država učenje podržava u takvoj mjeri da djeci koja na časove materinjeg jezika ne mogu ići zbog udaljenosti plaća taksi.

BOX:

Mufić je na Facebooku u svom statusu napisao:

“Sredina prošlog kolovoza, ugodno ljeto u Švedskoj. Mi smo Mi, a On je ravnatelj osnovne škole Lunden, udaljene 200 metara od našeg stana.
Mi: Preselili smo se nedavno u Švedsku i imamo 11-godišnju kći koju želimo upisati.
On: Dobro, popunite ovaj obrazac, treba nam nekoliko osnovnih informacija o vašoj kćeri.
Mi: Znate, ona ne zna švedski.
On: Dobro, naučit će.
Mi: Možda bi isprva trebala raditi po posebnom programu?
On: Postoji i ta mogućnost, ali mi mislimo da će najbolje i najbrže naučiti švedski u razredu s ostalom djecom. Uostalom, jedna nastavnica švedskog jezika radit će dva sata dnevno samo s njom.
Mi: Što Leona treba ponijeti u školu?
On: Ništa. Knjige, bilježnice, olovke, gumice, šiljila, ravnala, trokute, bojice… sve će dobiti ovdje. Mora samo voditi računa da baterija na iPadu ne bude prazna.

Mi: Znači, moramo joj kupiti iPad?
On: Ma ne, iPad će dobiti u školi, da se lakše snalazi s prevođenjem i učenjem, ali mora sama paziti na bateriju.
Mi: Treba li djetetu spremiti neku hranu za školu?
On: Nema potrebe, doručak je od 7:30, a ručak u 12:00. Svaki dan imamo dva menija, mesni i vegetarijanski.
Mi: Mislite li da bismo kod kuće ponekad trebali govoriti švedski s Leonom.
On: Nikako. Kod kuće trebate razgovarati hrvatski. I ne samo to, bilo bi dobro da jednom tjedno uči hrvatski na dopunskoj nastavi.
Mi: Imate li nekoga tko predaje hrvatski jezik?
On: U našoj školi nemamo, ali dopunska nastava hrvatskog jezika održava se četvrtkom od 16:00 u Eriksdalskolanu.
Mi: To je na suprotnoj strani grada…
On: Nema problema, naručit ćemo taksi.
Mi: Taksi?
On: Da, čekat će ju na parkiralištu svakog četvrtka u 15:45 i vratiti kući odmah nakon nastave. 
I tako se Leona svakog četvrtka vozila taksijem na satove hrvatskog. Posebno se važnom osjećala kad bi po nju došla mlada vozačica u limuzini s tamnim staklima. Naravno, sve na račun ljubaznih i širokogrudnih švedskih poreznih obveznika”

Slobodane, zašto ste se odlučili svoje švedsko iskustvo podijeliti na društvenoj mreži?

Mene su iskreno iznenadile reakcije ljudi na moj status na Facebooku. Nisam očekivao da će postati viralan. Ja sam samo želio svoje iskustvo podijeliti sa svojom obitelji u Hrvatskoj i sa prijateljima, Ipak, sretan sam da je komentar izazvao toliko reakcija, jer to znači da nam nije svejedno što i na koji način se uče naša djeca.

Kakva je razlika između škola u Švedskoj i školskim sustavom koji imaju druge države bivše Jugoslavije.

Razlike su ogromne. I to ne v kvaliteti. Švedske škole nisu najbolje na svijetu. Daleko do toga. Postoje puno kvalitetnije škole. Na primjer u Engleskoj ili Finskoj. Razlika je odnos prema djeci. To što ja, kao laik, prvo primjećujem je da su švedske škole, škole bez stresa. Natjecanja među učenicima nema. Posebno uspješni učenici se ne ispostavljaju. Glavna stvar u švedskoj školi ke kolektiv i timski duh. Nisu toliko bitni rezultati. Bitno je da se dijete u školi dobro osjeća, da rado ide u školu. I to se i meni i mojoj kćerki jako sviđa.

slobodan2

To što je za nas jako zanimljivo u vašem statusu je to da vam je čak direktor škole savjetovao da se kući sa djetetom ne razgovara na švedskom, već na hrvatskom jeziku, te da vam je savjetovao i dodatne časove hrvatskog jezika.

Oni smatraju da se dijete ne može dobro naučiti strani jezik ako dobro ne poznaje svoj maternji jezik. Oni ne žele da mi sad odjednom postanemo Šveđani i potpuno zaboravimo odakle dolazimo. Njih ne zanima koji jezik govorimo kada smo kući. Njima je samo važno da se svi što prije uključe u švedsko društvo i čine sve što je potrebno da se to dogodi., te da čovjeku koji dođe tu tranziciju olakšaju. To što je najbolje u svemu tome je da se čovjek zbog toga u tom društvu dobro osjeća. Svakom doseljeniku, pa tako i meni i mojoj kćerki je omogućeno to da se uklopimo u društvo ali i da istovremeno njegujemo svoj vlastiti, hrvatski identitet.

 

Napisali ste da joj škola do mjesta na kojem se održavaju časovi hrvatskog jezika plaća taksi.

Škole plaćaju taksi svima, svoj djeci, kada je to potrebno. To ne važi samo za djecu doseljenika. Ako su vannastavne aktivnosti daleko, ili ako dijete živi na nekom selu i ako mu je škola daleko, djetetu se omogući prevoz taksijem. To sve plaća općina. Naša općina obrazovanju djece do 18 godina namijeni čak 48% proračuna. To su doslovno milioni. I čak i ako sistem nije savršen, takve investicije donose rezultate. 

Koje su po vama slabe strane švedskog obrazovnog sustava?

Ja sam laik, i možda zbog vlastitog odgoja i zbog toga što dolazim iz drugačijeg okruženja možda imam i neke predrasude, ali imam osjećaj da su švedske škole previše popustljive prema djeci. Ovdje nije ništa čudno ako dijete usred časa ustane i počne šetati po učionici ili da sjede sa nogama na stolu. Bar tako kaže moja kćerka Leona. Ali tko sam ja da im sudim? Tu sam došao i moram se prilagoditi. Naravno, uvijek mogu reći što mislim, ali Šveđani će sami urediti svoj školski sistem kako misle da je najbolje za njih.

Da li po vašem mišljenju postoji bilo kakav razlog zbog kojeg škole ne bi smjele poticati višejezičnost?

Osobe koje su dvojezične ili višejezične, osobe koje odrastaju sad vije domovine, sa dva kulturna miljea slovensko-hrvatskim, švedsko-hrvatskim, svejedno, su samo dodatna vrijednost za svako društvo i nikako ne smetnja. Samo dodana vrijednost.

Ivana Stipić Lah


10. DAN HRVATSKE KULTURE U LENDAVI

Hrvatsko kulturno društvo Pomurje je zajedno s “Turističnom zvezom Lendava vabi” dana 7.04.2017 organiziralo 10. jubilarnu proslavu dana hrvatske kulture u Lendavi. To je kulturna manifestacija kojom naše društvo zadnjih 10 godina promovira hrvatsku tradiciju organiziranjem niza kulturnih događanja s eminentnim izvođačima iz Hrvatske. To je prilika da se prisjetimo svojih korijena, a time ujedno i bogatimo kulturno turističku ponudu Lendave. Tradicionalna manifestcija je i ovoga puta bila iznimna, a posebno je bila značajna zbog zajedničkog sudjelovanja s općinom Lendava od koje smo svih ovih godina imali veliku podršku u organiziranju svih priredaba. 

1

Manifestacija je započela u ranim popodnevnim satima u lendavskim vinogradima pred vidikovcem „Vinarium“ gdje je svečano otkrivena velika pisanica, oslikana lendavskim motivima od strane naivnih umjetnika iz koprivničko-križevačke županije. Izradu pisanice kao poklona i znaka prijateljstva prema Lendavi je omogućila turistička zajednica koprivničko-križevačke županije u suradnji s “turistično zvezo Lendava vabi”. Hrvatsko kulturno društvo Pomurje se pred svečanim otkrivanjem pisanice predstavilo nastupom folklornog ansambla, spletom međimurskih plesova.

Prije otkrivanja pisanice su se okupljenima obratili: g. Anton Balažek, župan općine Lendava,  g. Darko Koren, župan Koprivničko-križevačke županije i gđa. Vesna Terzić, veleposlanica R. Hrvatske u Sloveniji. Svi govornici su istaknuli zadovoljstvo međusobnom uspješnom suradnjom i izrazili su želju po ponovnom susretu na slijedećem danu hrvatske kulture. Manifestacija je je nastavljena otvorenjem likovne izložbe z naslovom “Podravina Lendavi od srca”, na kojoj su crteže u stilu naivne umjetnosti na platnu i na staklu s motivima podravske prirode i načina života te narodnih običaja u različitim godišnjim dobima, predstavili umjetnici koji su ujedno i autori oslikane lendavske uskršnje pisanice: Vladimir Ivančan, Stjepan Đukin, Martin Đukin, Drago Žuka i Dragutin Kovačić. Izložbu je otvorio Zdravko Mihevc, direktor turističkog saveza Koprivničko-križevačke županije. Otvorenje izložbe su svojim nastupom obogatili tamburaši HKD Pomurje s vokalnom solisticom, Jasnom Vuradin Popović.

Dan hrvatske kulture se zaključio vrhunskim nastupom folklornog ansambla studentskog kulturno umjetničkog društva “Ivan Goran Kovačić” iz Zagreba koje djeluje od 1948. godine pod okriljem Sveučilišta u Zagrebu. BogatI program koji je u puna dva sata obuhvatio plesove svih hrvatskih regija su “goranovci” maestralno izveli s odličnim i zanimljivim koreografijama u bogatim narodnim nošnjama koje čine opus od 540 kompleta. Bio je to vrhunski doživljaj i kruna 10. dana hrvatske kulture u Lendavi koji ćemo još dugo pamtiti.

U ime zahvale je predsjednik HKD Pomurje, Đanino Kutnjak, za uspomenu na današnji dan, SKUD-u “Ivan Goran Kovačić” poklonio keramički umjetnički amblem HKD Pomurje koji je u ime ansambla preuzeo predsjednik Danijel Vukobrat.

Tekst: Renata L. Pohajda

Foto: Ninoslav Kutnjak


„TITRAJ KRUGA“ U MATICI

Intermedijalni „Titraj kruga“ prvo je ovojesensko predstavljanje umjetničkih dostignuća manjinskih autora u Hrvatskoj matici iseljenika.

Izložbu kiparskih radova Marijana Mirta, Zagrepčanina koji stvara u Mariboru, umjetničkih fotografija Vlaha Brangjolice iz Skopja te promociju knjige Piranca Stipe Cvitana publici u zgradi HMI-ja je 22. rujna predstavila moderatorica programa i povjesničarka umjetnosti Ljerka Galic. Predstavljanje je prigodnim slovom u ime domaćina popratio ravnatelj HMI-ja Mijo Marić, prof. Kazao je kako je vrlo sretan zbog ovog kulturnog događanja i donacije umjetničkih fotografija Vlaha Brangjolice „Kalamota, dalje od svjetlosti“ koja će trajno ostati u fundusu Matice. Mariborska klapa Dalmari na čelu s opernim umjetnikom Markom Mandirom, aktualnim predsjednikom najstarijeg hrvatskog društva u Sloveniji – HKD Maribor, ujedno i inicijatora okupljanja, upotpunila je srdačnu atmosferu uglazbljenom pjesmom Stipe Cvitana „Garoful i Murtela“.Književnik i predsjednik Društva hrvatskih književnika Đuro Vidmarović potom je znalački promovirao pjesničku zbirku „Poleti kalebe“ Stipe Cvitana iz Pirana, koju je izdalo HKD Maribor. Umirovljeni pomorac i pjesnik Stipe Cvitan, rođen 1928. u Tribunju kod Šibenika, godine 1955. se preselio u Piran. Autor je nekoliko pjesničkih zbirki i dobitnik Tartinijeva priznanja 2014. Tiskane su mu zbirke „Maslina u ledini“ (2007.), „Ne odi nider“ (2010.), „Babin pas“ (2012.). Nažalost, zbog visokih godina nije prisustvovao predstavljanju. Prisutnima je tako nažalost bio uskraćen osebujni, autentični zvuk tribunjske čakavice ovoga pučkoga pjesnika. Sljedeća zvučna kulisa bila je neočekivano životna. U eteru je bila ekipa Študentskog radija – jedinog radija na hrvatskome jeziku u Sloveniji. Riječ je, naravno, i tu bila o HKD Maribor i njihovom, po godinama, najmlađem predsjedniku nekog hrvatskog društva u Sloveniji.
Drugi u nizu predstavljenih bio je profesionalni kipar i slikar Marijan Mirt, voditelj likovne sekcije HKDM „Milena Lah“ i potpredsjednik Društva likovnih umjetnika Maribor. Magistrirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, primio brojne nagrade i priznanja, a bavi se slikarstvom, kiparstvom i grafičkim oblikovanjem. Izlagao je na devetnaest samostalnih i skupnih izložaba u domicilnoj državi i svijetu. Treći autor, Skopljanac Vlaho Brangjolica, rođen je u obitelji hrvatsko-makedonskog kompozitora Ljubomira i balerine Vere Brangjolica. Diplomirao je na Fakultetu za likovnu umjetnost u Skopju 1987., a profesionalno obrazovanje je stekao na Visokoj školi primijenjene umjetnosti u Beču 1955. Imao je tri grafičke i pet samostalnih izložaba fotografija, ali i mnogo zajedničkih izložbi u njegovoj domovini i inozemstvu. Oba akademska umjetnika su se obratila publici i zahvalila Hrvatskoj matici iseljenika na pozivu za sudjelovanje u ovakvom projektu. Ravnatelj Hrvatske matice iseljenika profesor Mijo Marić im je uručio prigodne darove kao podsjetnik na ovaj kulturni događaj i očekivani ponovni susret. U ime državnog tajnika Zvonka Milasa i Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske nazočne umjetnike, brojne Matičine suradnike i goste pozdravio je posebni savjetnik za hrvatske manjine Milan Bošnjak. Potom je u ime veleposlanice Republike Sloveniji u Republici Hrvatskoj Smiljane Knez ministar savjetnik Matjaž Marko izložbu proglasio otvorenom. Organizaciju ovog mozaičnog kulturnog programa Hrvata iz Slovenije i Hrvata iz Makedonije, koji je privukao medijsku pozornost, u HMI realizirala je glavna tajnica Diana Mašala Perković sa suradnicima.
Stihovi o domovini slavnoga nizozemskoga slikara Vincenta van Gogha (1853. – 1890.), u interpretaciji moderatorice Galic, sjajno su zaokružili ovaj dan posvećen umjetnicima i umjetnosti.


Drugi seminar međimurskog folklora

U okviru Saveza hrvatskih društava Slovenije održan je projekt Javnog sklada za kulturne dejavnosti Republike Slovenije-II Seminar folklora. Organizator seminara u ime saveza je bilo Hrvatsko kulturno društvo Pomurje,seminar se je održao u Kocet-Tuš centru Lendava.

Seminar folklora SHDS II.JPG2

Dugogodišnji veliki entuzijazam očuvanja međimurskog folklora u Sloveniji kojeg njeguju četri društva u okviru saveza:HKD Međimurje Ljubljana,KD Međimurje Velenje,FD Međimurje Ljubljana i HKD Pomurje Lendava je poticaj organizacije ovog stručnog skupa.
Seminar je započeo dolaskom voditelja folklora i plesača u lednavski Hrvatski dom,gdje se je u prijepodnevnom vremenu održalo teorisko predavanje i okrugli stol o međimurskom folkloru. Predavač je bio Nikola Kotur -koreograf i voditelj Folklornog ansambla HKD Pomurje te je vodio praktične i pokazne vježbe. Nakon zajedničkog ručka pridružili su se Tamburaši HKD Pomurja predvođeni svojim voditeljem Nikolom Kraljićem,te je poslje podnevni sklop vježbi bio dinamičniji i veseliji. Namjena seminara je ispunjena novim saznanjima o povjesti međimurskog folklora,pravilnim izboru nošnjii, načinu nošenja nošnji te osnovnim koracima petnajstak međimurskih plesova.

Polaznici seminara imali su priliku vidjeti razliku između izvornih,koreografiranih i stiliriziranih plesova.

U ime učesnika seminara predsjednik KD Velenje Matija Blagus se zahvalio domačinima iz Lendave te predsjedniku SHDS Đaninu Kutnjaku na odlično organiziranom II seminaru međimurskog folklora u Sloveniji.

Đanino Kutnjak


ZADEVA: ZAPISNIK SESTANKA S PREDSTAVNIKI HRVAŠKE NARODNE SKUPNOSTI V REPUBLIKI SLOVENIJI

Dne 24. 10. 2017 je od 14.00 do 15.30 ure potekal sestanek s predstavniki hrvaške narodne skupnosti v Sloveniji v prostorih Ministrstva za kulturo, v sobi 113, prvo nadstropje na Metelkovi 4 v Ljubljani.

Prisotni:
Đanino Kutnjak (Hrvaško kulturno društvo Pomurje), Marko Mandir (Hrvaško kulturno društvo Maribor), Stjepan Šimunić (Hrvaško kulturno društvo Ljubljana), Pejo Mijatović (Hrvaško kulturno društvo Škofja Loka), Ivan Botter (Hrvaško društvo Ljubljana), Matej Maček (Javni sklad RS za kulturne dejavnosti), dr. Sašo Gazdić (vodja Službe za kulturne raznolikosti in človekove pravice MK), mag. Mateja Bošnjak (Služba za kulturne raznolikosti in človekove pravice in Sonja Trančar (Služba za kulturne raznolikosti in človekove pravice).

Kot prvo smo udeležencem posveta pojasnili, da je namen sestanka prisluhniti pripadnikom hrvaške skupnosti oziroma njihovim društvom in zvezi, glede njihovih kulturnih potreb, s kakšnimi izzivi se soočajo na kulturnem področju in kje vidijo svoj razvoj na področju ljubiteljske kulture. Đanino Kutnjak je zelo široko predstavil ugotovitve, ideje, predloge in vprašanja o kulturnemu delovanju hrvaških društev v Sloveniji:
1.) Stanje in razvoj ljubiteljske kulturne dejavnosti znotraj hrvaške skupnosti v Sloveniji. V Zvezi hrvaških društev v Sloveniji deluje 10 društev, ki se ukvarjajo predvsem s kulturnimi dejavnostmi. To so ljubiteljske dejavnosti skozi delovanje 6 folklornih skupin, 3 gledaliških skupin, 4 tamburaške skupine, 5 pevskih zborov in 3 pevskih klap (skupine 6 do osem pevcev ljudske glasbe).
Sedem društev izdaja svoj časopis, kot periodično glasilo, v slovenščini in hrvaščini, tudi z besedili v lokalnih dialektih na Hrvaškem. Zveza hrvaških društev in posamezna društva občasno izdajajo priložnostne publikacije. Svoje prostore za delovanje ima na razpolago šest društev, štiri društva pa nimajo svojih prostorov in se poslužujejo iskanja terminov in prostorov v lokalnih skupnostih.
Društva organizirajo letno okrog 100 različnih javnih dogodkov, oziroma prireditev. Zveza hrvaških društev v Sloveniji organizira letno od štiri do šest dogodkov, ter Sabor (Zbor) Hrvaške Kulture v Sloveniji (ob udeležbi vseh društev).
Že 15 let aktivno sodelujejo z Javnim Skladom za Kulturne Dejavnosti Republike Slovenije (JSKD), na nivoju Zveze hrvaških društev v Sloveniji in na nivoju posameznih hrvaških društev. Menijo, da je za enkrat JSKD edina nacionalna institucija s katero imajo ustvarjalno sodelovanje, posebej skozi svetovanje, pripravo in odobritev projektov. Na ta način dosežejo delno financiranje izdaje časopisov društev in Zveze hrvaških društev, organiziranje in izpeljavo seminarjev za voditelje folklore, organizacijo razstav likovnih del in ročne ustvarjalnosti, glavnega dogodka posameznih društev, ter udeležbo na letnemu srečanju etničnih folklornih skupin Slovenije.
2.) Predstavitev pogledov, idej in predlogov. Upajo, da je skupni interes in potreba hrvaških skupnosti v Sloveniji in slovenskega naroda, da se vsestransko in kakovostno slovenski javnosti predstavi hrvaška kultura, kot del evropske kulture. S tem namenom želijo in predlagajo, da se še bolj usmerijo projekti kulturne ljubiteljske dejavnosti v organizacijo seminarjev za voditelje folklornih skupin, pevskih zborov in gledaliških skupin, ter glasbenih skupin. Predvsem potrebujejo strokovno (profesionalno) vodenje delavnic za gledališke skupine. Glede na ustvarjene izkušnje, zelo lep odmev v lokalnih skupnostih in v javnosti, predlagajo, da se v bodoče podprejo tudi projekti kulturno-turistično-kulinaričnih dejavnosti. To še posebej velja in celo ima nacionalni ter mednarodni pomen, da dobijo podporo pri organizaciji in izvedbi projektov turističnih prireditev, ki povezujejo sosednje države. Menijo, da bi lahko dosegli širši namen v organiziranju mednarodnih prireditev na področju glasbe, likovnega in književniškega ustvarjanja. V vseh mestih, kjer delujejo hrvaška društva, bi želeli načrtno in projektno ustvarjati enkrat letno Dan Hrvaške kulture skupaj z lokalno skupnostjo. Dan hrvaške kulture poteka že 12 let in je most sodelovanja med R Hrvaško in R Slovenijo.
3.) Vprašanje integracije hrvaške skupnosti v slovensko družbo je za njih primarno vprašanje, ki po njihovem mnenju odpira številne možnosti in priložnosti za kulturno sodelovanje hrvaškega in slovenskega naroda. Izpostavili so, da bi s tem namenom želeli nadaljevati, spodbujati, ter ob pomoči ministrstva organizirati predstavljanje hrvaške skupnosti v širši slovenski javnosti, skozi vse javno dostopne medije (tisk, radio, televizija in internet). Izpostavili so, da je pomemben predpogoj za polno integracijo hrvaške skupnosti v slovensko družbo mogoč le z ustvarjanjem političnih pogojev za rešitev statusa hrvaške skupnosti v Sloveniji. Nerešeno vprašanje statusa za hrvaško skupnost močno vpliva na pripravljenost slovenske in hrvaške države za večjo finančno pomoč za delovanje hrvaške skupnosti v Sloveniji. Iščejo zakonske poti rešitve tega vprašanja, ker se zavedajo, da v Sloveniji sedaj in verjetno v bližji prihodnosti ne obstoja zadostna politična volja za rešitev vprašanja ustavno-pravnega statusa obstoja Hrvatov v Sloveniji.
4.) Vprašanja in izzivi. Naslednji korak za večjo kulturno delovanje in integracijo v slovensko družbo bi bila ustanovitev Zavoda za hrvaško kulturo v Sloveniji. Zavedajo se, da je veliko ovir, a tudi veliko potreb in razlogov, da se to uresniči. V Zavodu za hrvaško kulturo bi ustvarjali in delovali znotraj nekoliko področij ali segmentov in sicer: Znanstveno raziskovanje, Informatika in Dokumentalistika, Kulturno umetniški dogodki, Strokovno usposabljanje in šolanje v kulturi, ter Profesionalno vključevanje mladih v kulturno znanstveno delo. Želijo si profesionalizacije Zveze in jih zanima ali se lahko v naprej pove ali so primerni za prijavo na razpis. Predvsem pa jih zanima kje lahko pričakujejo pomoč ministrstva za njihovo kulturno delovanje.

Ostali udeleženci posveta pa so zastavili tudi konkretna vprašanja
Pejo Mijatović: je izpostavil, da imajo v društvu težave s plačanjem stroškov (režijskih) za redno delovanje društva. Spraševali so ali obstaja možnost, da bi lahko pomagali npr. društvu v Škofji Loki za redno delovanje?
Marko Mandir: je izpostavil težavo profesionalnih umetnikov manjšincev, za katere bi bilo potrebno razviti večjo senzibilnost in razumevanje.
Stjepan Šimunić: zanimalo ga je ali so pri vseh JR merila že vnaprej določena in se jih ne da spreminjati. Opisal je tudi težavo pri regijskem folklornem srečanju, kjer je ocenjevalec ponavadi poznavalec enega plesa, npr. srbske folklore, ne pa vseh.
Ivan Botter: je spraševal glede predstavitve vseh skupnosti, g. Kutnjak pa je dodal, da bi bilo to za hrvaško skupnost sprejemljivo v kolikor so prisotne vse manjšinske skupnosti, tudi it., mađ. in romska.
Predstavnik JSKD g. Maček in predstavniki Službe za kulturne raznolikosti so podali sledeča pojasnila:
Vodja službe dr. Sašo Gazdić je prisotnim pojasnil vlogo Ministrstva za kulturo in JSKD, ter še enkrat povzel namen posveta.
Mateja Maček: je razložil določene zadeve glede regijskega srečanja in predstavil statistiko glede vloženih vlog in financiranih projektov po skupnostih (razmerje).
Sonja Trančar in mag. Mateja Bošnjak: sta pojasnili, da se redno delovanje društev ne more financirati v okviru projektov, ampak samo kulturna vsebina. Pojasnili sta tudi, da so nekateri razpisni pogoji (merila) vnaprej določeni, nekateri se pa lahko spremenijo, če so za to izražene potrebe (npr. na posvetih, ki se izvajajo). Sonja je predstavila različne možnosti za prijavo na razpise, Mateja pa možnost financiranja v okviru ESS razpisa za večjo socialno vključenost in spodbudila k prijavi organizacij, ki te možnosti še niso izkoristile, v partnerstvu z izkušenimi organizacijami.

Sklep 1:
Ministrstvo za kulturo preveri ali lahko pomaga pri uporabi/ najemu prostorov lokalne skupnosti. Zanimajo jih tudi delavnice v katerih se bodo lahko povezovali, pokazali in vključevali.


Zapisnik 3. seje Sveta vlade za vprašanja narodnih skupnosti pripadnikov narodov nekdanje SFRJ v Sloveniji, z dne 29.9. 2017

1. točka:

Đanino Kutnjak: se je zahvalil, da lahko predstavi pobudo hrvaške narodne skupnosti v RS na seji Sveta. Dejal je, da zgodovina hrvaške skupnosti v RS kaže, da si je le ta vrsto let prizadevala, da bi rešila statusno vprašanje, vendar do sedaj še niso bili uspešni. Zveza ima sedaj novo vodstvo, ki se je odločilo, da bo to leto začelo pogovore, ki bi pripeljali do rešitve njihovega statusnega vprašanja. Za to priložnost so bili povabljeni k predsedniku državnega zbora, kjer so izpostavili tri točke, in sicer:

1.) Katero delovno telo v RS obravnava vprašanja hrvaške narodne skupnosti v Sloveniji?
2.) Predlog Zveze hrvaških društev v Sloveniji o parlamentarnem postopku za urejanje statusnega položaja Hrvaške skupnosti v Sloveniji in
3.) Ustanavljanje Zavoda za kulturo hrvaške narodne skupnosti v Sloveniji.

Pogovori na dveh sestankih so tekli v smeri razumevanja politične situacije z opisom, kaj vse se je do sedaj že uredilo. Drugi sestanek so imeli z Odborom za kulturo, ki ga vodi dr. Dragan Matić, na katerem so še bolj poudarili svoje potrebe. Tretji sestanek pa so imeli na Ministrstvu za kulturo, ki ga vodi g. Peršak. Predlagano je bilo, da naj hrvaška skupnost poda pobudo za reševanje statusnega vprašanja Hrvatov v RS, kar pa ne izključuje drugih narodnih skupnosti, da se priključijo in s tem rešijo svoje statusno vprašanje na ta ali drugi način. Pripravljeni so sodelovati z drugimi skupnostmi, da rešijo to vprašanje. Pobuda je na mizi, osnova za pripravo Zakona o hrvaški skupnosti pa je Zakon o romski skupnosti. G. Kutnjak je poudaril, da prihaja iz Lendave, kjer živijo skupaj v skupnosti s slovenskim, madžarskim in romskim prebivalstvom. Judje pa že 700 let živijo 4 km od hrvaške in madžarske meje. Pobuda naj bi rešila vsa odprta vprašanja, kakor jih predlaga romski zakon, kar pomeni, da se vse zadeve rešujejo na nivoju države in lokalnih skupnosti. Hrvaška skupnost se je integrirala v svojo lokalno skupnost, saj društvo deluje že 17 let in so enakopravno zastopani v občinskem svetu, tako kot madžarska narodna skupnost in romska skupnost. Na osnovi politike multikulturnosti so enakopravni vsi v občini Lendava, ki je vložila tudi vlogo za Evropsko prestolnico kulture 2025. Pobuda je resnična želja hrvaške skupnosti, da se z zakonom uredi njihov status. Vedo, da se status rešuje v parlamentu, vedo da bodo maja 2018 parlamentarne volitve in si prizadevajo, da bi preko parlamentarnih strank dosegli, da v svoje programe uvrstijo Zakon o hrvaški manjšini, ter da bi v naslednjem mandatu Vlada to tudi realizirala.

Anton Peršak je odprl razpravo in predal vodenje podpredsedniku Sveta.

dr. Ilija Dimitrievski: je povedal, kakšno je stališče EXYUMAK-a ter da hrvaškemu predlogu ne nasprotujejo. Argumente poznajo, saj so le ti isti tudi pri njihovi pobudi oziroma prizadevanjih. Poudaril je, da se pa ne bi strinjali, v kolikor bi se to vprašanje reševalo ločeno, ker v bistvu ni toliko različnih točk, kot je skupnih, da bi zahtevalo poseben zakon. Če se Vlada RS do tega zaključka v svojem procesu razreševanja dokoplje, se bodo takrat o tej zadevi pogovarjali. Prav je, da pobudo za ustavno spremembo speljejo čim prej do konca. Torej spremembo Ustave RS, saj je edino to prava pot za sprejetje zakona, saj imajo tudi priznane manjšinske skupnosti svoje člene v ustavi, točno so navedene tudi kolektivne pravice manjšinskih skupnosti. Brez takega člena so praktično bosi in vse kar so predlagali, je tudi zelo pomanjkljivo zapisano (vsa imena narodnih skupnosti nekdanje SFRJ). Vzporedno bi lahko reševali problematiko z zakonom. Povedal je še, da je priprava osnutka zakona pripravljena in da so z njim seznanjeni vsi državni organi. Sedaj je potrebna le še politična volja, da se to vprašanje razreši. Vsakršno razreševanje brez temeljne pravne osnove, sklicevanje na Deklaracijo je žal, po njegovem mnenju in po mnenju različnih strokovnjakov, ki so tudi sodelovali pri pripravi zakona, prešibko. Stvari lahko potekajo istočasno – sprememba Ustave in priprava zakona, ki ne predstavlja nekega dodatnega napora in nima velikih finančnih posledic. Povedal je še, da so bili v sredo na sprejemu pri predsedniku Državnega zbora, povabljeni so bili vsi predstavniki narodnih skupnosti nekdanje SFRJ, razen Bošnjaki. Dodal je, da Vlada RS še vedno razmišlja, kako se lotiti tega vprašanja. Počakati je potrebno, da se bodo politične stranke, ki vodijo Vlado RS med seboj dogovorile. Žalostno je le dejstvo, da na ta dogovor praktično čakajo že 15 let, kmalu bo konec mandata, potem bodo morali ponoviti isto zgodbo od začetka do konca. Sodelujoče je seznanil z dejstvom, da so to zgodbo ponovili že 3 – 4 krat. Meni, da je že skrajni čas, da Vlada RS da kakršenkoli odgovor, tudi če reče ne. Predstavniki narodnih skupnosti nekdanje SFRJ so naredili vse v zvezi s to pobudo, poskusili so kot EXYUMAK, preko Sveta itd. Na koncu bodo ljudje sami presodili, koga bodo volili, kakšni so argumenti za in proti. Združena levica je zbrala 9 podpisov, podpise so imeli obljubljene tudi od drugih strank (SD v celoti), ki pa so se kasneje na koaliciji dogovorili, da o tem zaenkrat še ne bodo odločali. Procedura še ni zaključena. Povedal je še, da pričakujejo vsaj 20 zbranih podpisov, da bodo lahko pobudo in Memorandum dali v proceduro. Dodal je še, da sam nima nič proti pobudi hrvaške narodne skupnosti, vendar pa pričakuje, da se bodo zadeve enotno reševale na vseh ravneh.

Fahir Gutič: je dopolnil podpredsednika Sveta, ter dodal, da država lahko sprejme zakon tudi na tak način, oziroma Vlada RS lahko sprejme vse zakone, ne da bi kogarkoli karkoli vprašala. Pobuda je bila podana z njihove strani. Pripravljen zakon bi zajemal vse od šolstva, medijev, financiranja itd. Dodal je še, da v bistvu ni institucije, s katero se ne bi pogovarjali. Tudi predsednik Državnega zbora je obljubil podpise, dokler ni prišlo do te točke, ko je bilo treba dejansko podpisati. Hrvaška pobuda je zanj sprejemljiva, dodal je še, da država lahko sprejme tudi ta zakon. Meni, da si Vlada RS kupuje čas, saj pripomb na zakon niso dali.

Đanino Kutnjak: je dejal, da pričakuje od ministra za kulturo, ki je hkrati tudi član Vlade RS in predsednik Sveta, da jim odgovori, kdo lahko začne parlamentarno proceduro za sprejem zakona. Želi tudi vedeti, kako so se ostale narodne skupnosti opredelile do njihovega zakona.

dr. Ilija Dimitrievski: je pojasnil, da minister za kulturo nima pooblastil, da »manjšinski« zakon predlaga v obravnavo na Vlado RS. Prav tako Svet ni pooblaščen predlagatelj vladnega gradiva. Svet lahko s sklepi samo seznani Vlado RS. Pobuda je prepuščena njim samim. Mihaela Brezar: je dejala, da je v skladu z Odlokom o ustanovitvi Urada Vlade Republike Slovenije za narodnosti ta pristojen le za italijansko in madžarsko narodno skupnost ter za romsko skupnost.

SKLEP: Svet se je seznanil s pobudo hrvaške narodne skupnosti in z njo seznani tudi predsednika Vlade RS in predsednika Državnega Sveta.


Obvestilo za javnost: HRVAŠKA NARODNA SKUPNOST STORILA POMEMBEN PREMIK

Nas seveda predvsem zanima vprašanje priznanja naše narodnosti kot nacionalne manjšine v Sloveniji, vendar se pri tem moramo soočiti z politično realnostjo v naši drugi domovini Sloveniji. Zavedamo se, da je to kompleksno vprašanje možnosti in politične volje za spremembo Ustave, kot prvega in glavnega predpogoja za uresničevanje priznanja nacionalne manjšine.

Te dni smo zaključili prvi del letošnjega načrta uresničevanja pravne ureditve delovanja hrvaške narodne skupnosti v Sloveniji. S tem namenom smo imeli zelo odprte in prijazne pogovore s predsednikom Državnega Zbora Republike Slovenije dr.Milanom Brglezom in predsednikom Odbora za kulturo Državnega Zbora dr.Draganom Matićem. V teh razgovorih smo dobili odgovore na večino naših vprašanj in nasvete za iskanje ostalih odgovorov, ter nam je pri tem tudi svetovano, da opravimo pogovor z ministrom za kulturo Antonom Peršakom, ki je tudi predsednik Sveta za vprašanja narodnosti pripadnikov narodov nekdanje SFRJ v Republiki Sloveniji. Ob navzočnosti in aktivni udeležbi predsednika Odbora za kulturo Državnega Zbora, delegacija Zveze hrvaških društev v Sloveniji je imela v tem mesecu zelo konstruktivne pogovore z ministrom Peršakom.
Predsednik Zveze hrvaških društev v Sloveniji Đanino Kutnjak je že v uvodu sestanka pri ministru kulture povedal, da v Zvezi »niso zadovoljni, ker Svet za vprašanje narodnosti praktično ne deluje«. Na vprašanje Đanina Kutnjaka, katero delovno telo v Republiki Sloveniji je pristojno in obvezno, da obravnava vprašanja hrvaške narodnosti v Sloveniji, je minister Peršak pojasnil razloge in težave zakaj je res temu tako, in je ob podpori predsednika Odbora za kulturo vendarle nakazal nekoliko novih možnosti delovanja v Svetu, kjer je on predsednik in v slovenski vladi, kjer je on kot minister njen član.

Upoštevajoč realne politične možnosti v Sloveniji in potrebo, da se vsaj pravno uredi status hrvaške narodne skupnosti v Sloveniji, Kutnjak je dal obrazložitev predloga za sprožitev parlamentarnega postopka :«Mi bi predložili, da se naš statusni položaj hrvaške narodnosti, glede na realne možnosti, najprej in sedaj uredi z Zakonom, po vzoru Zakona o Romski skupnosti v Sloveniji«, je predlagal Kutnjak. Minister Peršak je ob tem povedal, da bi to lahko bila primerna rešitev tudi za druge narodne skupnosti v Sloveniji, na kar je Đanino potrdil, da se mu zdi »logično da bodo prišli podobni predlogi tudi od vseh drugih skupnosti v Sloveniji«. Predsednik zveze hrvaških društev je bil zelo zadovoljen z sugestijo ministra, da mu se uradno pošlje pisni predlog za zakonsko ureditev sedanjega statusa narodne skupnosti v Sloveniji, kar je Zveza hrvaških društev nemudoma storila v naslednjih dneh in o tem obvestila tudi druge narodne skupnosti v Sloveniji, ki nimajo status priznane nacionalne manjšine.
Ministru Peršaku je delegacija Zveze hrvaških društev v Sloveniji predlagala tudi ustanavljanje Zavoda za kulturo hrvaške skupnosti v Sloveniji, oziroma prosila za strokovno in siceršnjo pomoč pri ustanavljanju Zavoda, ki naj bo skrbel za razvoj hrvaške kulture in povezovanje z slovensko kulturo in kulturo drugih narodov v Sloveniji. Predlog se slovenski strani zdi logičen in primeren, če je na drugi, hrvaški strani, zagotovljena podpora matične države. »Ni posebnih omejitev za ustanavljanje tovrstnih zavodov v Sloveniji«, je pritrdil minister Peršak in obljubil, da bodo iz njegovega ministrstva posredovali Zvezi hrvaških društev ustrezna strokovna navodila, kar je te dni storjeno. To pomeni, da če Zveza hrvaških društev v Sloveniji, ob pomoči matične države Hrvaške, bo zagotovila logistične in kadrovske pogoje, omenjeni Zavod bo lahko deloval v Sloveniji.
Za vse kar je v tem obdobju letos doseženo smo prepričani, da bo zakonska ureditev statusa hrvaške narodnosti v Sloveniji resnično ustvarila veliki premik v ureditvi položaja in delovanja hrvaške narodnosti v Sloveniji. Zveza hrvaških društev v Sloveniji ocenjuje, da je konstruktivni in dobro pripravljeni sestanek pri slovenskemu ministru kulture Antonu Peršaku, ob podpori Predsednika Državnega Zbora in predsednika Odbora za kulturo Državnega Zbora Republike Slovenije, storil preobrat v dolgem zastoju. To je vsekakor razlog za zadovoljstvo v osrednji organizaciji hrvaških društev v Sloveniji.

 Ljubljana-Lendava, 28.junij 2017 | Đanino Kutnjak, predsednik Zveze hrvaških društev v Sloveniji


Nastava hrvatskog jezika u Sloveniji

Nastava hrvatskog jezika u Sloveniji odvija se već 7 godina, a započela je dolaskom učitelja Teodora Voščanca na molbu predsjednika Hrvatskog kulturnog društva Lendava Đanina Kutnjaka. Hrvatski jezik uči se u slovenskim školama u sklopu materinjih jezika, učenje podupire i slovensko Ministarstvo za obrazovanje što predstavlja pozitivan argument prilikom pregovora s pojedinim školama oko organiziranja nastave hrvatskog jezika. Nastava se organizira na interes roditelja, sama škola gotovo nikada neće sama od sebe pokrenuti nastavu hrvatskog jezika.

Nastava hrvatskog jezika ove su školeske godine 2017./2018. odvija u OŠ Lendava u Lendavi, OŠ Angela Besednjaka u Mariboru, OŠ Dravlje, OŠ Vodmat i OŠ Bežigrad u Ljubljani, u Gradskoj knjižnici Grosuplje, u OŠ Sostro, OŠ Preserje pri Radomlju, te u dvije gimnazije, u Gimnaziji Ljutomer i u II. gimnaziji Maribor. Ja sam treći po redu učitelj hrvatskog jezika i kulture u Sloveniji. Naslijedila sam učitelja Marija Malkoča nakon što je istekao njegov četverogodišnji mandat. Naslijedila sam i škole u kojima je on radio, sve su škole pokazale želju za nastavkom suradnje, tako da je bilo najjednostavnije nastaviti po istom rasporedu. Naslijedila sam i nekolicinu njegovih učenika. Moram naglasiti ovo nekolicinu. Veliku većinu mojih učenika ove godine predstavljaju učenici koji se prvi put upisuju na hrvatski. Trenutno ih imam na spisku 93. Broj na prvi pogled i nije loš, ali zabrinjava podatak da je mali broj starih učenika, dakle nema kontinuiteta. Brojčano su najjači učenici prvih i drugih razreda koji su i tako u produženom boravku i sve ih zanima i sve bi probali, a zatim slijede gimnazijalci. Postoji još jedna jača grupa učenika trećih i četvrtih razreda u Radomlju, a učenika takozvane druge i treće trijade uopće nema ili postoji pojedinačno po jedan učenik koji se priključuje skupini malenih. Za učenje jezika najvažniji je kontinuitet koji je zabrinjavajuće malen. Nemam osnove za velike spekulacije zašto je tako, zato ću pustiti vremenu da reče svoje. Grupe su različite veličine. Najbrojnija ima 18 učenika, a najmanja 4. Različite su starosti i različitog predznanja što naravno otežava nastavu, ali uglavnom se snalazimo. Ukoliko je to moguće, podijelimo se u više grupica i svaka radi zadatke odgovarajuće težine.

IMG_1820

U razgovoru s mentoricom iz Ministarstva dotaknule smo se teme što učenike u Sloveniji više zanima, jezik ili kultura i način života u Hrvatskoj? Hrvatska nastava postoji i u udaljenim zemljama u kojima, vjerujem, ljude zanimaju običaji i način života u Hrvatskoj, ali Slovenija je dovoljno blizu da bi se način života uvelike razlikovao. Čini mi se da ih uglavnom vesele sličnosti, da u onom što smatraju tuđe prepoznaju nešto svoje i domaće. Pa tako je isto i kod nas kući, često kažu, a da nisu ni svjesni da su to možda njihove bake i djedovi donijeli iz domovine. I tako otkrivamo sličnosti i razlike, u životu i u jeziku. Vidimo se jednom tjedno i svaki put pokušamo doživjeti i naučiti nešto novo.

Vesna Hrdlička Bergel


SASTANAK PREDSJEDNIKA SAVEZA HRVATSKIH DRUŠTAVA U SLOVENIJI ĐANINA KUTNJAKA I PREDSJEDNIKA ODBORA KULTURE DRŽAVNOGA ZBORA REPUBLIKE SLOVENIJE DRAGANA MATIĆA

Predsjednik odbora kulture Državnoga zbora Republike Slovenije dr.Dragan Matić primio je u utorak 4.travnja 2017.godine predstavnike Saveza hrvatskih društava u Sloveniji, pod vodstvom predsjednika Đanina Kutnjaka, na njihov zahtjev. U jednosatnome razgovoru sa predsjednikom odbora, sa hrvatske strane sudjelovali su potpredsjednici Mijo Stanko i Vladimir Pobežin, te članica Hrvatskog kulturnog društva Međimurje Štefanija Mesarič. Predsjednik Saveza Đanino Kutnjak je u uvodnom dijelu predstavio i obrazložio pitanja, koje je predložio za ovaj sastanak:

1.Koje radno tijelo raspravlja pitanja hrvatske zajednice u Sloveniji? 2.Kada i kako se može ostvariti početak parlamentarne procedure za rješavanje statusa hrvatske zajednice u Sloveniji ? i 3.Kako urediti privremeno funkcioniranje hrvatske zajednice u Sloveniji na temelju Deklaracije RS o položaju u Sloveniji narodnih zajednica pripadnika naroda bivše SFRJ? Ovaj uvod u raspravu Kutnjak je završio s riječima: „Mi želimo da nam odgovorite tko je u Državnome zboru zapravo odgovoran za hrvatsku zajednicu u Sloveniji. Mi ovaj sastanak razumijemo kao početak postupka za rješavanje naših otvorenih pitanja“. Predsjednik odbora dr.Matić je u odgovoru želio izraziti svoje osobno mišljenje, jer je rekao: „Ja mislim da prema usvojenoj Deklaraciji o položaju narodnih zajednica, Vijeće za pitanja narodnosti treba dati inicijativu za promjenu Ustava ili za prijedlog zakona. Nažalost to Vijeće ne djeluje. Za rad Vijeća odgovoran je ministar kulture, pa je on prvi pozvan za poticanje ostvarenja obaveza države iz Deklaracije o položaju narodnosti. Vama savjetujem da tražite o ministarstva kulture, koje vodi to Vijeće, da rješava problematiku narodnosti“, rekao je Matić.

Delegacija SHDS u DZ RS 2017. odbor1 Delegacija SHDS u DZ RS 2017. odbor3.

Kutnjak je konkretno uzvratio, da su oni došli „danas u Državni zbor upravo stoga, jer Vijeće za pitanja narodnosti nije učinkovito . Mi stoga očekujemo, da će Odbor kulture Državnoga zbora biti ono tijelo, koje će potaknuti rješavanje pitanja položaja narodnosti u Sloveniji. Mi vam predlažemo zajednički sastanak vašega odbora i ministarstva kulture i da zajednički pokrenite to pitanje“, rekao je Kutnjak i dodao, da se nešto ipak postiglo, ali sa drugim tijelima, te kod toga istakao za primjer Ured za različitosti:“ Zajedno smo dobili odobreno nekoliko dobrih programa. Posebice je u tom pogledu dobra suradnja u Pomurju između mađarske, hrvatske i slovenske zajednice, primjerice u projektu Toplice Prelog“. Kutnjak je napomenuo, da hrvatska zajednica ima namjeru ustanoviti hrvatski institut kulture, te ga integrirati u slovenski kulturni prostor. Aktualno je i pitanje učenja hrvatskoga jezika, koje se sada svodi samo na djelovanje jednoga učitelja. Kada je saslušao sva pitanja od predstavnika Saveza hrvatskih društava u Sloveniji, predsjednik Odbora kulture dr.Dragan Matić je zaključio, da je doista prijeko potreban sastanak s ministrom kulture, jer „ova problematika obuhvaća više područja i sve pripadnike narodnosti bivše SFRJ u Republici Sloveniji. Treba se dogovoriti kako dalje. Odlučiti se, da se ta problematika uredi sa zakonom i da Vijeće za narodnosti pripremi nacrt zakona za parlamentarni postupak. O tome ću se savjetovati sa ministrom kulture o tome kako sve to točno definirati i postići“, rekao je dr.Matić. Na kraju je zajednički zaključeno, da je put rješavanja pitanja narodnosti preko zakona puno realnije, nego u pokušajima promjene ustava. Domaćin sastanka dr.Dragan Matić je rekao da se je u prošlosti previše napora činilo u promjeni ustava. U tome nije bio izričit, i nije istakao da je to ipak isključivo stvar nepovoljne političke volje na slovenskoj strani. Stoga je predsjednik Saveza Hrvatskih društva u Sloveniji Đanino Kutnjak zaključio, da „treba sve napore uložiti u što skoriju proceduru donošenja zakona o položaju narodnosti u Sloveniji“.

IVAN BOTTERI
Sastanak je održan u utorak 4.travnja 2017.godine u Državnome zboru Republike Slovenije