UČENJE HRVAŠKEGA JEZIKA NA ŠVEDSKEM »Tisti ki dobro govorijo maternji jezik, dobro govorijo tudi švedski«
Slobodan Mufić je slobodni novinar koji je prije dvije godine rodnu Hrvatsku zamijenio za Švedsku. Njegovo iskustvo sa Švedskim školskim sistemom, koji je podijelo na društvenoj mreži facebook je diglo regiju na noge.
Komentar govori o tome i kako je u Švedskoj organizirano učenje materinjeg jezika za djecu doseljenika, koje je za roditelje besplatno. Država učenje podržava u takvoj mjeri da djeci koja na časove materinjeg jezika ne mogu ići zbog udaljenosti plaća taksi.
BOX:
Mufić je na Facebooku u svom statusu napisao:
“Sredina prošlog kolovoza, ugodno ljeto u Švedskoj. Mi smo Mi, a On je ravnatelj osnovne škole Lunden, udaljene 200 metara od našeg stana.
Mi: Preselili smo se nedavno u Švedsku i imamo 11-godišnju kći koju želimo upisati.
On: Dobro, popunite ovaj obrazac, treba nam nekoliko osnovnih informacija o vašoj kćeri.
Mi: Znate, ona ne zna švedski.
On: Dobro, naučit će.
Mi: Možda bi isprva trebala raditi po posebnom programu?
On: Postoji i ta mogućnost, ali mi mislimo da će najbolje i najbrže naučiti švedski u razredu s ostalom djecom. Uostalom, jedna nastavnica švedskog jezika radit će dva sata dnevno samo s njom.
Mi: Što Leona treba ponijeti u školu?
On: Ništa. Knjige, bilježnice, olovke, gumice, šiljila, ravnala, trokute, bojice… sve će dobiti ovdje. Mora samo voditi računa da baterija na iPadu ne bude prazna.
Mi: Znači, moramo joj kupiti iPad?
On: Ma ne, iPad će dobiti u školi, da se lakše snalazi s prevođenjem i učenjem, ali mora sama paziti na bateriju.
Mi: Treba li djetetu spremiti neku hranu za školu?
On: Nema potrebe, doručak je od 7:30, a ručak u 12:00. Svaki dan imamo dva menija, mesni i vegetarijanski.
Mi: Mislite li da bismo kod kuće ponekad trebali govoriti švedski s Leonom.
On: Nikako. Kod kuće trebate razgovarati hrvatski. I ne samo to, bilo bi dobro da jednom tjedno uči hrvatski na dopunskoj nastavi.
Mi: Imate li nekoga tko predaje hrvatski jezik?
On: U našoj školi nemamo, ali dopunska nastava hrvatskog jezika održava se četvrtkom od 16:00 u Eriksdalskolanu.
Mi: To je na suprotnoj strani grada…
On: Nema problema, naručit ćemo taksi.
Mi: Taksi?
On: Da, čekat će ju na parkiralištu svakog četvrtka u 15:45 i vratiti kući odmah nakon nastave.
I tako se Leona svakog četvrtka vozila taksijem na satove hrvatskog. Posebno se važnom osjećala kad bi po nju došla mlada vozačica u limuzini s tamnim staklima. Naravno, sve na račun ljubaznih i širokogrudnih švedskih poreznih obveznika”
Slobodane, zašto ste se odlučili svoje švedsko iskustvo podijeliti na društvenoj mreži?
Mene su iskreno iznenadile reakcije ljudi na moj status na Facebooku. Nisam očekivao da će postati viralan. Ja sam samo želio svoje iskustvo podijeliti sa svojom obitelji u Hrvatskoj i sa prijateljima, Ipak, sretan sam da je komentar izazvao toliko reakcija, jer to znači da nam nije svejedno što i na koji način se uče naša djeca.
Kakva je razlika između škola u Švedskoj i školskim sustavom koji imaju druge države bivše Jugoslavije.
Razlike su ogromne. I to ne v kvaliteti. Švedske škole nisu najbolje na svijetu. Daleko do toga. Postoje puno kvalitetnije škole. Na primjer u Engleskoj ili Finskoj. Razlika je odnos prema djeci. To što ja, kao laik, prvo primjećujem je da su švedske škole, škole bez stresa. Natjecanja među učenicima nema. Posebno uspješni učenici se ne ispostavljaju. Glavna stvar u švedskoj školi ke kolektiv i timski duh. Nisu toliko bitni rezultati. Bitno je da se dijete u školi dobro osjeća, da rado ide u školu. I to se i meni i mojoj kćerki jako sviđa.
To što je za nas jako zanimljivo u vašem statusu je to da vam je čak direktor škole savjetovao da se kući sa djetetom ne razgovara na švedskom, već na hrvatskom jeziku, te da vam je savjetovao i dodatne časove hrvatskog jezika.
Oni smatraju da se dijete ne može dobro naučiti strani jezik ako dobro ne poznaje svoj maternji jezik. Oni ne žele da mi sad odjednom postanemo Šveđani i potpuno zaboravimo odakle dolazimo. Njih ne zanima koji jezik govorimo kada smo kući. Njima je samo važno da se svi što prije uključe u švedsko društvo i čine sve što je potrebno da se to dogodi., te da čovjeku koji dođe tu tranziciju olakšaju. To što je najbolje u svemu tome je da se čovjek zbog toga u tom društvu dobro osjeća. Svakom doseljeniku, pa tako i meni i mojoj kćerki je omogućeno to da se uklopimo u društvo ali i da istovremeno njegujemo svoj vlastiti, hrvatski identitet.
Napisali ste da joj škola do mjesta na kojem se održavaju časovi hrvatskog jezika plaća taksi.
Škole plaćaju taksi svima, svoj djeci, kada je to potrebno. To ne važi samo za djecu doseljenika. Ako su vannastavne aktivnosti daleko, ili ako dijete živi na nekom selu i ako mu je škola daleko, djetetu se omogući prevoz taksijem. To sve plaća općina. Naša općina obrazovanju djece do 18 godina namijeni čak 48% proračuna. To su doslovno milioni. I čak i ako sistem nije savršen, takve investicije donose rezultate.
Koje su po vama slabe strane švedskog obrazovnog sustava?
Ja sam laik, i možda zbog vlastitog odgoja i zbog toga što dolazim iz drugačijeg okruženja možda imam i neke predrasude, ali imam osjećaj da su švedske škole previše popustljive prema djeci. Ovdje nije ništa čudno ako dijete usred časa ustane i počne šetati po učionici ili da sjede sa nogama na stolu. Bar tako kaže moja kćerka Leona. Ali tko sam ja da im sudim? Tu sam došao i moram se prilagoditi. Naravno, uvijek mogu reći što mislim, ali Šveđani će sami urediti svoj školski sistem kako misle da je najbolje za njih.
Da li po vašem mišljenju postoji bilo kakav razlog zbog kojeg škole ne bi smjele poticati višejezičnost?
Osobe koje su dvojezične ili višejezične, osobe koje odrastaju sad vije domovine, sa dva kulturna miljea slovensko-hrvatskim, švedsko-hrvatskim, svejedno, su samo dodatna vrijednost za svako društvo i nikako ne smetnja. Samo dodana vrijednost.
Ivana Stipić Lah