Hrvati u Mariboru organizirani u Hrvatskom kulturnom društvu, Matici hrvatska i u Katoličkoj misiji, bl. Alojzija Stepinac, imaju jednu zajedničku, svjesno preuzetu i povijesno nužnu dužnost, da u vrijeme opće kulture zaborava spriječe prikrivanje tragičnih događaja iz 1945 godine, koji su imali za posljedicu, da se upravo na mariborskom području nalazi najveće grobište pripadnika hrvatskog naroda izvan Republike Hrvatske. Hrvatima u Mariboru je to stavljeno u amanet[1]. Mnogo štošta je u posljednjih 20 godina otkriveno što se u svibnju i lipnju 1945 g. dešavalo u okolnim mariborskim šumama na Dobravi-Tezno, a vjerojatno je još mnogo više neotkrivenoga. Nesporna je činjenica da u Dobravi leži oko 20.000 pripadnika hrvatskog naroda, koji nažalost još uvijek nisu civilizacijsko pokopani; nemaju svojih imena ni spomenika. Njihovi zemni ostaci još uvijek leže u tenkovskim jarcima. Posjetiocima tih prostora danas upadaju u oči pojedina ulegnuća na bivšim tenkovski jarcima, kao da same žrtve upozoravaju gdje ih je bacila zločinačka ruka bez ikakvog ljudskog pijeteta.

Dizanjem povijesnog zastora, koji je desetljećima prikrivao događaje stradanja tolikog broja vojnih zarobljenika, civila, djece i žena današnja generacija je prestravljena opsegom zločina i brojem žrtava koje su ostale na Dobravi kao posljedica osvete i mržnje nakon završetka drugog svjetskog rata 1945 godine.

Hrvatski preseljenici u Mariboru poslije drugog svjetskog rata imali su štura saznanja o događajima i žrtvama koje su bile pokopane u okolici Maribora, međutim tek u posljednje vrijeme počinje se otvarati svijest o nužnosti proučavanja tih događaja i stvaranja uvjeta, da se uspomene na te žrtve očuvaju kako u hrvatskoj, tako u slovenskoj sredini. Pripadnici hrvatskog naroda u Mariboru svjesni su te dužnosti već desetljećima i činili su ono što je bilo moguće u danim prilikama. Aktivno sudjelovanje Hrvatske katoličke misije, Konzulata RH i Hrvatskog kulturnog društva na utvrđivanju pojedinih činjenica, publiciranju novih saznanja i rada na postavljenu spomen obilježja na Dobravi je dio aktivnosti u vezi sa očuvanjem sjećanja na spomenute žrtve.

Posljednjih godina svake godine Hrvatska katolička misija i Konzulat RH organiziraju Dan molitve krajem listopada, povodom dana mrtvih, na Dobravi. U zajedničkom susretu se, predstavnici grada Maribora, hrvatskih državnih organa i mnogobrojnih uzvanika iz Hrvatske, koji su udruženi u različita udruženja bivših pripadnika Hrvatske vojske i obitelji žrtava te uz prisutnost hrvatskih i slovenskih visokih predstavnika katoličke i drugih vjeroispovijedi uz molitvu i kroz kulturni program poklone uspomeni žrtava.
Konzulat Republike Hrvatske u Mariboru je organizirao prošle godine, povodom 70. godišnjice događaja na Dobravi u suradnji sa Univerzitetom u Mariboru međunarodni simpozij na kojem su slovenski i hrvatski povjesničari izveli svoja otkrića odnosno utvrđene činjenice o događajima na Dobravi 1945 godine. Istovremeno Konzulat je aktivno uključen u postupcima i radu nastajanja Parka mira u kojem će jedan dio biti posvećen hrvatskim žrtvama. Članovi Hrvatskog društva izradili su i idejni nacrt budućeg uređenja Parka mira, u kojem će prema odluci Vlade RS biti sahranjene kosti iz oko 620 prikrivenih grobišta na području Slovenije. Vjerojatno je malo grobišta u Sloveniji u kojima nema pripadnika hrvatskog naroda, što nas Hrvate ne samo u Mariboru već diljem Slovenije obavezuje , da učinimo sve, da taj dio hrvatskog naroda ne ostaje zaboravljen. To su naša pokojna braća, koja zaslužuju i očekuju, da ćemo biti straža na njihovom zadnjem počivalištu i da nećemo samo čuvati uspomenu na njih već i biti vjesnici širenja istine o njihovoj žrtvi.

Ivanjko-počasni konzul RH u Mariboru

X