Okrugli stol organizirali su hrvatski studenti koji studiraju u Sloveniji na Fakultetu za družbene vede u Ljubljani (predmet Mednarodno varstvo manjšin, predavateljica dr. Petra Rotar). Na okruglom stolu sudjelovali smo Eva Legović, predsjednica Društva hrvatskih studenata u Sloveniji, Maja Milas, članica Hrvatskog kulturno umjetničkog društva Komušina Škofja Loka i ja kao predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Međimurje-Ljubljana i ujedno kao predstavnik Saveza hrvatskih društava Slovenije.
Studente je prije svega zanimalo kako se Hrvati osjećaju u Sloveniji, kako su prihvaćeni u okruženju u kojem žive i rade i koji je bio razlog njihovog dolaska u Sloveniju.
Na ovo, za mene vrlo zanimljivo pitanje, studentima sam pojasnio da su predstavnici slovenskih poduzeća dolazili u Međimurje (u osnovne škole) i tražili buduće kvalificirane radnike. Nudili su besplatno stanovanje, školovanje i kasnije zaposlenje. To je bilo odlično za obitelji s puno djece. Iz ovih su se razloga mnogi odlučili otići na školovanje i rad u Sloveniju.
Ujedno sam im pojasnio da se u Sloveniji dobro osjećam. Odnos na poslu i u naselju gdje živim je korektan, prijateljski. Mi želimo očuvati baštinu svojih predaka i stvarati na kulturnom području. U naše Društvo učlanjeni su te ujedno sudjeluju u radu Društva i Slovenci. Brinemo se za opstanak naše hrvatske manjine. Financijska sredstva za preživljavanje Društva (sekcija) dobivamo iz slovenskih institucija (Javni sklad Republike Slovenije za kulturne dejavnosti i Mestna občina Ljubljana) i matične domovine Hrvatske. To ne bi bilo dovoljno za preživljavanje da nam s donacijama ne pomažu i poslovno uspješni članovi društva. Sve bi bilo lakše, kad bi Slovenija priznala hrvatsku manjinu, kao što je Hrvatska priznala slovensku manjinu. U Sloveniji su priznate samo talijanska i mađarska manjina.
Eva Legović, hrvatska studentica u Sloveniji, je na pitanje o razlogu dolaska u Sloveniju i kakav je bio sam proces dolaska, studentima na okruglom stolu pojasnila da njeni roditelji žive u Hrvatskoj (otac je Hrvat, mama Slovenka). Ne osjeća se kao pripadnica ranjive populacije. Zagovornica je kulturnih aktivnosti iako izravno nije uključena u njih, a njen razlog dolaska u Sloveniju je studij. Nije imala problema s birokracijom, kod administrativnih poslova na Filozofskom fakultetu su joj pomogli. Imala je potporu kod učenja jezika i prilagođavanja okolini.
Na pitanje kako mi kao predsjedniku društva uspijeva organizirati različite događaje objasnio sam da je organizacija priredbi (manifestacija) zahtjevna i povezana s financijskim sredstvima. Imamo bogat kulturni program, u našem Društvu djeluje osam aktivnih sekcija: folklorna, tamburaška, dramska, mješoviti pjevački zbor, sekcija ručnih radova, šahisti, dječja i sekcija mladih. Na našim priredbama nastupaju gosti iz Hrvatske i Slovenije. Dvorana, gdje se priredba organizira, uvijek je puna jer to naša publika željno očekuje. Na kraju kulturnog programa organiziramo druženje uz domaće specijalitete naših članica Društva.
Odlazimo na nastupe u Hrvatsku (Međimurje, Đakovački vezovi, Vinkovačke jeseni…). Sudjelujemo na radionicama folklora. Sve je to zahtjevno i povezano s financijskim troškovima.
O problemu uključivanja mladih u sekcije i rad društva, Eva Legović je pojasnila da smo svjesni poteškoća s uključivanjem mladih, zato ih treba animirati s programima koji su zanimljivi. Mladi vole »netradicijsku« kulturu. U Društvu hrvatskih studenata u Sloveniji pokušavaju održavati studentski život Hrvata u tolikoj mjeri da se dobro osjećaju i ne asimiliraju. Teško je pridobiti studente da aktivno rade. Svake godine je drugi predsjednik jer po završenom studiju velika većina studenata (skoro svi) zamjene životnu sredinu. Studenti iz Republike Hrvatske dođu na studij u Sloveniju s željom da studiraju i da se nakon završenog studija vrate u domovinu, zato nemaju mnogo vremena za uključivanje u organizaciju i rad društva.
Nadovezao sam se na Evin odgovor i pojasnio da svijest volonterstva i dobrovoljnog rada kod mladih nije takva. Oni koji su rođeni u Republici Hrvatskoj imaju tu svijest, oni koji su rođeni u Sloveniji, na žalost ne. Za djelovanje u društva potrebno je puno odricanja i ulaganja slobodnog vremena. Mlade možemo privući svojim primjerom doma – u obitelji te uključivanjem u sekcije. Kasnije bi oni trebali biti nosioci, vođe, funkcionari… Kad bi Hrvati bili priznata manjina, imali bi više financijskih sredstava za realizaciju programa. Moj prijedlog je da svakom učeniku, studentu ponudimo stipendiju (koliko nam financijska sredstva dopuštaju), a oni bi se u slobodno vrijeme uključili u rad Društva. Tako vidim budućnost hrvatske manjine u Sloveniji.
U raspravu se uključila i Maja Milas te pojasnila ulogu Saveza hrvatskih društava Slovenije kao koordinatora hrvatskih društava koja inače samostalno izvode projekte. Savez im pomaže u smislu informiranja. Sva društva imaju skupne interese u vezi priznavanja statusa manjine i svako društvo si želi da mu priznaju njegov program. Problem je u tome da se teško pridobiju sredstva za hrvatska društva jer manjina nije ustavna kategorija. Projekti se predaju na Javni sklad Republike Slovenije za kulturne dejavnosti, Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Sloveniji te na Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske u Zagrebu. Smatra da bi morala postojati neka praktična rješenja (projektni ured). Postoje mogućnosti prijave i na europske projekte za koje društva najčešće nemaju znanja ili vremena. Društva nemaju zaposlen profesionalni kadar koji je potreban za pisanje i realizaciju većih projekata.
Na pitanje kako sudjeluju hrvatska društva u Sloveniji pojasnio sam im da se svake godine organizira Sabor hrvatske kulture u drugom slovenskom gradu. Jedno od društava je organizator, a sudjeluje (pomaže) i Savez hrvatskih društava Slovenije. Manifestacija je organizirana tako da svako društvo nastupi sa svojim sekcijama, a na kraju slijedi prijateljsko druženje svih sudionika. Manifestacija je zapažena i predstavljena u slovenskim i hrvatskim medijima. Pokrovitelji Sabora su predsjednica Republike Hrvatske i predsjednik Republike Slovenije. Društva se i međusobno pozivaju na priredbe koje samostalno organiziraju u sklopu djelovanja društva.
Za kraj rasprave na okruglom stolu pojasnili smo im i kako gledamo na priznavanje statusa manjine.
Smatramo da bi Slovenija morala priznati hrvatsku manjinu kao što je Hrvatska priznala slovensku manjinu. Potrebno je promijeniti Ustav Republike Slovenije i potvrditi u parlamentu (dvotrećinska većina članova). Ima li za to političke volje i na koji način to ostvariti je veliko pitanje za sve nas i odgovorne u obje države.
