Ljudi smo poput pčela.One, leteći od cvijeta do cvijeta, pelud sakupljaju i u košnice nose, a mnogi od nas idući od mjesta do mjesta traže kutak u kojem će gnijezdo svoje saviti,Neki ga nađemo u zavičaju, a neke opet život daleko od zavičaja odnese.Ipak, mi u svom srcu svoj dragi rodni kraj nosimo.Čuvamo ga u uspomeni, uspomene snažimo posjetama i njegovanjem svega onoga što smo iz zavičaja ponijeli.
Najljepše od svega su običaji, dio tradicije i kulture koji pored materinskoga jezika najbolje svjedoče tko smo i iz kojega jata smo doletjeli.
Mi Hrvati spadamo u narode čija je skoro polovica svoj dom našla pod tuđim suncem.Sanjamo svoju Hrvatsku, a mnogi su i svoje živote položili na njezin oltar u Domovinskom ratu.I kada smo konačno dobili svoju slobodnu i samostalnu državu, naša kultura, tradicija i običaji procvali su.
Naš prekrasni barjak i naša tkanica i trobojnica nisu se više krili.
Ponovo su se zaorile naše pjesme, srca življe zakucala uz zvuke tamburice.Sve ono šo se krilo i kao svetinja čuvalo, zablistalo je novim sjajem.
Probudila se i moja Cvelferija.Vjerujem da nisam jedina koja do nastanka naše slobodne Hrvatske nisam znala što to ime znači.U školama koje smo tada pohađali nije se puno govorilo o hrvatskoj povijesti, u žiži je bila najnovija, ona u kojoj je nastala država koje danas nema.
Za one koji budu ovo čitali evo što o Cvelferiji piše u Vikipediji:
“Cvelferija je područje koje obuhvaća ovih 9 sela županjskog kraja: Vrbanja, Soljani, Strošinci, Drenovci, Đurići, Račinovci, Gunja, Rajevo Selo i Posavski Podgajci. Tih 9 sela županjskog kraja nalaze se u Srijemu dok se sama Županja i ostala mjesta zapadno od Cvelferije nalaze u Slavoniji.
Naziv Cvelferija potječe iz vojnoga jezika. U doba kada je Hrvatska bila podijeljena na pukovnije, a one na niže jedinice satnije, područje ovih sela činilo je dvanaestu satniju. Od njemačkog zwölf što znači dvanaest ovaj kraj prozvan je Cvelferijom. To su bila sela koja su se nalazila na granici s Turcima, pa su ovdašnji ljudi prozvani Graničari.
Cvelferija i danas ima graničarsku ulogu, doduše ne kao tada, jer se nalazi na granici s Bosnom i Hercegovinom i Srbijom.
Termin se rabi i dan-danas. Svake godine se u jednom od tih sela održava kulturna manifestacija “Raspjevana Cvelferija” na kojoj sudjeluju KUD-ovi iz Cvelferije i njihovi gosti.”
A Cvelferi, stanovnici devet sela Županjske posavine kao da su se probudili i dugoga sna.Oživjele su pjesme i priče, zablistale prekrasne nošnje, srpili se razigrani vranci, dorati i žeravi, a lipe i ponosne snaše sa bajama ponovo krenile u ukrašenim kolima na vašare i priredbe.
Manifestacija RASPJEVANA CVELFERIJA skoro četvrt stoljeća svjedoči da istočna Slavonija živi.Svake godine organizira je drugo selo.Nisam imala prigodu nazočiti tom događaju u mojim dragim Podgajcima.Zahvaljujući gostoprimstvu mojih prijatelja Željka Filipovića Rore i njegove supruge Viktorije, uživala sam u toj divnoj manifestaciji nedavno, kada je Vrbanja bila domaćin 24.Raspjevne Cvelferije.
Teško je opisati svu ljepotu i bogatstvo toga događaja.Folklor, glazba, gastronomija i kao poseban dragulj u kruni ukrašena pročelja kuća te izloženi prekrasni starinski predmeti i rukotvorine, složeni u instalacije koje se ne bi postidjele pokazati na bilo kojoj izložbi u umjetničkim galerijama.
Prekrasni tkani otarci sa čunčanim motivima, stoljnjaci ukrašeni šlingom, necanim i heklanim čipkama, šokački veliki jastuci od perja sa šlinganim i toledo jastučnicama, ponjave sa šlingom od čije ljepote se jedva može oko odvojiti.Samo od sebe se postavi pitanje odakle su vrijedne Šokice crpile inspiraciju stvarajući ovu ljepotu.
A ljepote i bogatstva je bilo na svakom koraku.Svečana povorka predvođena ponosnim konjanicima na konjima koji su plijenili ljepotom i ponosnim držanjem, za njima kola,starinska drvena, obojena živim bojama, ukrašena ponjavcima i otarcima i lijepim curama i snašama što ponosno u sicu sjede, a baja obijesno pucketa kandžijom iznad leđa razigranih konja,
Iza kola povorka kulturno-umjetničkih društava u prekrasnim nošnjama, svi razdragani, pjevaju uz pratnju tamburaša,
Gledajući sve to u meni se učvrstila vjera da moja Cvelferija, moja Slavonija ima budućnost.Sva ova snaga i ljepota koju sam vidjela to jamče,Mladež u povorci znat će sačuvati ono što su im ostavili njihovi stari.I oni što odlaze, ljepotu i snagu sa sobom nose.Odlaze i vraćaju se na ovakve svečanosti da napune srce i dušu snagom iskonske ljubavi i da se jednoga dana kući vrate,
Nadu da će se vratiti daje mi sve ovo što sam vidjela i doživjela, a što je tako lijepo sročeno u meni dragoj pjesmi “Slavonijo, dok ti ime traje, čuvat ćemo stare običaje”,
A Raspjevana Cvelferija je sigurno jedan od najsvjetlijih kamenčića u mozaiku nastojanja da se očuvaju običaji, široka duša i razigrano srce Slavonije.
Katica Pavkić Špiranec
