Razgovor s Marijom Malkočem, učiteljem hrvatske nastave u Sloveniji
Razgovalala: Ivana Stipić Lah
1. Zbog čega si se odlučio na posao koji radiš i kako si uopće došao u Sloveniju?
Hrvatska nastava u inozemstvu vrlo je zanimljiva svim mlađim učiteljima spremnima na vrlo zahtjevan proces selekcije u kojem morate pokazati izvrsnost u mnogim područjima. Rad na terenu na velikom broju lokacija, u složenim okolnostima i višejezičnim sredinama je nešto čime se svi susrećemo te je posebno zadovoljstvo postignete li dobre rezultate.
2. Svaki početak je težak, sto je za tebe bio najveći izazov?
Znate, meni mnogi i dalje ne vjeruju da predajem u 9 škola. Još ako se uzme u obzir da su tu Lendava, Maribor i Ljubljana s okolicom, dolazimo do područja šireg od 200 km.
3. Jesi li sada već upao u rutinu, ili te svaki dan dočekuju nova, ugodna i neugodna iznenađenja?
Nastava u inozemstvu nikad ne može upasti u rutinu zbog izrazito velikog broja čimbenika o kojima sami brinete.
4. Jesi li bio razočaran stanjem u kojem se nalazi hrvatski jezik u Sloveniji?
Jesam. Zaista sam očekivao veći broj govornika hrvatskog jezika na nastavi.
5. Sada si tu već dvije godine, vidiš li napredak?
Napredak je vidljiv u mnogim segmentima: povećanju broja škola, broja učenika i standardizaciji rasporeda i prepoznatljivosti. Mislim da hrvatski jezik barem iz perspektive nastave ima šire otvorena vrata nego ikad prije. Sustav je prepoznao kvalitetu projekta, važno je i da roditelji shvate da hrvatski jezik nije nasljedna pojava, već nešto oko čega je potrebno puno truda da bi to i njihova djeca usvojila.
6. Predavati hrvatski jezik u Sloveniji nije lako. Djeca i roditelji nerijetko se odlučuju za “korisnije” jezike kao sto su engleski, njemački ili talijanski. Imaš li poteškoća s organiziranjem nastave.
Nastava se organizira poslije 13.00 u okviru interesnih aktivnosti. Pokazalo se to izvrsnim rješenjem iako kolizije s drugim aktivnostima često igraju ulogu u odazivu učenika. Prošle godine je nastavu pohađalo 112 učenika što je značajan porast učenika u odnosu na prošle godine. Nadam se da će broj učenika ostati troznamenkast i u budućnosti.
7. Tko su tvoji najvažniji saveznici?
Škole u kojima se održava nastava, hrvatsko i slovensko nadležno ministarstvo, a bitnu ulogu igra i HKD Pomurje iz Lendave, a posebno Đanino Kutnjak koji je latentna logistička potpora kada god zatreba.
8. Što bi doista trebalo učiniti kako bi znanje hrvatskog jezika kod djece Hrvata u Sloveniji bilo bolje, jedan profesor na cijelu Sloveniju to teško može učiniti sam.
Može biti i 10 profesora, ali ako roditelj ne prakticira upotrebu hrvatskog jezika u kući, sav je trud uzaludan. Hrvatska društva bi također trebala u tome igrati aktivnu ulogu. Meni je teško povjerovati da osim od strane HKDM Ljubljana i HKD Pomurje nisam imao nikakvih inicijativa u vezi nastave i njegovanja hrvatskog jezika.
9. Tko su tvoji učenici? Djeca Hrvata? Slovenci?
Ne možemo ništa pouzdano tvrditi niti špekulirati brojkama. Ako je otac Hrvat, majka Slovenka, a dijete je rođeno u Ljubljani i s roditeljima razgovara na slovenskom, gdje ćemo ga svrstati? Svaki je učenik važan na nastavi hrvatskog jezika jer pridonosi općoj popularizaciji jezika i eliminira mogući „kompleks južnjačkog stida“, a prisutnost hrvatskog jezika u slovenskim školama i otvorenost prema svima postiže upravo to.
10. Koji su najčešći motivi za učenje hrvatskog jezika, posebno ukoliko imaš učenike koji nemaju hrvatske korijene?
U takvim situacijama osnovni je motiv što jako često idu na odmor u Hrvatsku.
11. Razmjenjuješ li iskustva i s drugim profesorima hrvatskog jezika koji rade u inozemstvu?
Susrećemo se na stručnim skupovima, ali smo i svakodnevno povezani, razmjenjujemo informacije, ideje. U svibnju smo imali okrugli stol u Subotici gdje smo u dvodnevnom druženju razmijenili naša iskustva. Susrećemo se i u ministarstvu na seminarima za novoizabrane učitelje.