HRVATSKI JEZIK U TEMELJIMA HRVATSKOGA IDENTITETA                          Stanje kod Hrvata u Sloveniji

HRVATSKI JEZIK U TEMELJIMA HRVATSKOGA IDENTITETA Stanje kod Hrvata u Sloveniji

24. Forum hrvatskih manjina
Ovogodišnja tema je bila:
JEZIČNA BAŠTINA HRVATSKIH AUTOHTONIH ZAJEDNICA SREDNJE I JUGOISTOČNE EUROPE

Jezik je ono naše umijeće po kojem se ljudi razlikujemo od ostalih živih stvorenja.Njime se sporazumijevamo, radujemo i tugujemo, njime napisanim za sobom traga ostavljamo. Za nas Hrvate u dijaspori on je čvrsta spona sa matičnom domovinom, on je poput stiska ruke kad se u susretima jedni drugima obraćamo.

Hrvatski jezik je blago koje smo iz domovine  donijeli i koje se trudimo čuvati i sačuvati. Znanje jezika predaka uključuje svakoga pojedinca u njegov nacionalni korpus i čuva njegov identitet.

Jezik je ključ do mnogih informacija i znanja, poznavanje više jezike otvara veće mogućnosti za uspjeh, a jezik naroda kojemu pripadaš ima još jednu, naoko nemjerljivu a veoma važnu, emotivnu komponentu.

Kako mi Hrvati u Sloveniji živimo naš hrvatski jezik, kako, na koji način i sa koliko uspjeha ga prenosimo na generacije koje su rođene i stasale u Sloveniji, a oni ono što su dobili prenose dalje?

Ovaj prilog nema tendencije da na znanstvenoj razini osvijetli tu problematiku. Predstavlja pokušaj prikazati trenutno stanje, onako kago ga vidimo mi Hrvati, obični ljudi, koji se ne bavimo znanstvenim radom, a ipak pokušavamo skladno sa svojim mogućnostima sagledati taj problem i razmisliti o mogućim rješenjima.

Popisi stanovništva i podatci o narodnosti, vjeri i materinskom jeziku

Državna statistika je servis države koji snabdijeva sve državne službe paletom kakovostnih podataka potrebnih za vođenje politika na raznim područjima. Ti podatci su rezultat statističkih istraživanja po točno određenim metodologijama koje omogućuju uporabnost i uporedivost kako na domaćoj tako i na međunarodnoj razini. Najopsežnija i najzahtjevnija statistička istraživanja su popisi stanovništva koji  daju ogromnu količinu podataka i omogućuju njihovu široku uporabu. Sveobuhvatnost, priprema i izvođenje ovakvih istraživanja je skupo i mnoge države su izgradile statističke registre, baze  iz kojih crpe većinu potrebnih podataka i polako opuštaju klasične popise. Tako je uradila i Slovenija i zadnji Popis stanovništva 2011. godine izvela na registarski način. Time je država uštedjela velika sredstva, a postojeće baze podataka u kombinaciji sa manjim istraživanjima osiguravaju joj potrebnu podatkovnu potporu.

U tom popisu nisu sakupljeni podatci o narodnosti, vjeri i materinskom jeziku što za državu Sloveniju očito nije bilo važno. Za nas, imigrante iz republika nekadašnje zajedničke države, koji smo doduše slovenski državljani, to je i te kako važno. Ostali smo bez široke palete podataka koji bi nam oslikavali naš položaj u novoj domovini i omogućavali različite analize i podupirali naše zahtjeve usmjerene u poboljšanje istoga.

Kako mi Hrvati u Sloveniji čuvamo svoj jezik?

Hrvati snmo kao jedini narod iz nekadašnje države pokušali napraviti iskorak u rješavanju našega položaja. 2011. godine uložili smo u slovenski parlament Inicijativu za priznavanjem nas kao nacionalne manjine. Do danas se nije dogodilo ništa. Ove godine smo svjedoci nekih pozitivnih pomaka iniciranih od strane Središnjega državnoga ureda za Hrvate izvan RH i naše krovne organizacije Saveza hrvatskih društava u Sloveniji. Nadajmo se da će osnovano Povjerenstvo biti vjetar u leđa našim aktivnostima u borbi protiv asimilacije.

Jezik je duša naroda, narod koji ga  izgubi prestaje biti prepoznatljiv kao posebna i svoja etnička zajednica. Da nam se to ne dogodi pokušavamo na razne načine taj proces usporiti, ako ga već ne možemo zaustaviti.

Obitelj

Obitelj je prvi i najvažniji korak na  tom putu, u njoj se postavlja temelj na kojem se zgrada našega jezika izgrađuje i čuva. Kako i koliko se u obiteljima govori hrvatskim jezikom ne znamo. Sve manji broj mladih Hrvata koji se uključuju u hrvatska društva i druge organizirane aktivnosti na očuvanju jezika i kulture ne ulijeva optimizam. Iz rezultata istraživanja slovenskih  istraživačkih  institucija kao i diplomski i podiplomski radova u kojima je istraživan hrvatski jezik može se zaključiti se njime govori u još manje obitelji nego što je bilo utvrđeno zadnjim klasičnim popisom 2002. godine.

Mediji

Diskriminiranost u medijima je sigurno među najvažnijim uzrocima sve manje uporabe hrvatskoga jezika. Rijetko koja naša manifestacija je popraćena u slovenskim medijima. Imali smo jedinu radio emisiju na hrvatskom jeziku koja je poslije dvije godine ukinuta. Bila je to emisija “Vjetar u leđa” na radiju “Študent”koju su financirali Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Javni sklad za kulturo Republike Slovenije. Emisija je imala mozaički karakter, emitirana je dva puta na mjesec i trajala je pola sata.Počela je 2014., a ukinuta 2015. godine.

Trenutno je na hrvatskom jeziku emisija “Mali granični prijelaz”. Ponovo je gostitelj radio “Študent”, a emitira se svaki drugi četvrtak i subotu u mjesecu.

Na slovenskoj nacionalnoj televiziji je emisija “Na glas”. U njoj ponekad gostuju i predstavnici Hrvata. Budući da je namijenjena svim neslovenskim nacionalnim zajednicama, ne može u potrebnoj mjeri doprinijeti očuvanju hrvatskoga jezika.

Mogućnosti interneta nisu u dovoljnoj mjeri iskorištene. Savez i društva imaju svoje mrežne stranice, postoji i nekoliko portala mladih Hrvata, ali jezik na mrežnim stranicama i na portalima pokazuje tendenciju zaostajanja i prilično je siromašan.

Predavanja i radionice, literarni susreti

Hrvatska društva u skladu sa svojim mogućnostima organiziramo predavanja i književne susrete na koje pozivamo stručnjake sa područja jezika i književnosti te književne stvaraoce. Članovi naših literarnih sekcija sudjeluju na većini literarnih natječaja u različitim gradovima Hrvatske kao i na natječajima Hrvatskoga sabora kulture. Naši radovi objavljeni su u zbornicima i literarnim revijama.

Javni sklad za kulturu Republike Slovenije svake godine raspisuje natječaj “Sosed tvojega brega”. Namijenjen je piscima koji stvaraju na materinjem jeziku. Ove godine je bio 37. po redu. Skoro na svakom je nagrađen i neki naš hrvatski pisac.

Ostale aktivnosti hrvatskih društava u Sloveniji

Većina društava kao i Savez imaju svoja glasila. Uglavnom su na hrvatskom jeziku, neka imaju i priloge na slovenskom ili u dijalektu, odnosno govoru unutar nekoga narječja. Ovo zadnje odnosi se na međimurska društva koja imaju najbrojnije članstvo, najviše mladih i najaktivnija su. Dio troškova za glasila redovno financira Javni sklad za kulturo Republike Slovenije na osnovu prijava na natječaj koji se raspisuje jednom godišnje.

U društvima djeluju dramske i literarne sekcije, folklorne su najatraktivnije, a sve doprinose upotrebi i očuvanju jezika.

Neka društva se trude i svake godine izdaju bar jednu publikaciju. Riječ je o monografijama povezanim sa nekim tradicionalnim događajima te djelima književnika članova društva. Ovakvi projekti mogući su samo uz pomoć donatora, uglavnom uspješnih gospodarstvenika Hrvata. Slovenske institucije nakladničku djelatnost na hrvatskom jeziku ne podupiru. Tako jako teško hrvatska knjiga u hrvatske domove dolazi.

Savez hrvatskih društava organizira Sabor hrvatske kulture u Sloveniji.Dosada ih je bilo 7, svaki u drugom gradu. Zadnji u Novom Mestu uveo je jednu hvale vrijednu novost. Organizirana je literarna večer na kojoj su se predstavili hrvatski pjesnici. Bilo bi lijepo kada bi se literarne večeri organizirale i na idućim saborima.

Društva organiziraju priredbe na kojima sudjeluju gosti iz Hrvatske, a članovi iz Slovenije uzvraćaju ta gostovanja. To je isto jedan od načina njegovanja i očuvanja hrva materinskoga jezika. Upoznavanjem raznih hrvatskih krajeva, njihovih prirodnih i kulturnih bogatstava mladi Hrvati iz Slovenije učvršćuju vezu sa domovinom svojih predaka i bogate svoje znanje hrvatskoga jezika.

Nastava hrvatskoga jezika

O nastavi u  izvješću profesorice Vesne Hrdlička Bergelj koja tu nastavu izvodi: “Nastava hrvatskog jezika u Sloveniji odvija se već 7 godina, a započela je dolaskom učitelja Teodora Vočanca na molbu predsjednika Hrvatskog kulturnog društva Lendava Đanina Kutnjaka. Hrvatski jezik uči se u slovenskim školama u sklopu materinjih jezika, učenje podupire i slovensko Ministarstvo za obrazovanje što predstavlja pozitivan argument prilikom pregovora s pojedinim školama oko organiziranja nastave hrvatskog jezika. Nastava se organizira na interes roditelja, sama škola gotovo nikada neće sama od sebe pokrenuti nastavu hrvatskog jezika.

Nastava hrvatskog jezika ove se školeske godine 2017./2018. Odvija u DOŠ Lendava u Lendavi, OŠ Angela Besednjaka u Mariboru, OŠ Dravlje, OŠ Vodmat i OŠ Bežigrad u Ljubljani, u Gradskoj knjižnici Grosuplje, u OŠ Sostro, OŠ Preserje pri Radomlju, te u dvije gimnazije, u Gimnaziji Ljutomer i u II. gimnaziji Maribor. 

Ja sam treći po redu učitelj hrvatskog jezika i kulture u Sloveniji. Naslijedila sam učitelja Marija Malkoča nakon što je istekao njegov četverogodišnji mandat. Naslijedila sam i škole u kojima je on radio, sve su  škole pokazale želju za nastavkom suradnje, tako da je bilo najjednostavnije nastaviti po istom rasporedu. Naslijedila sam i nekolicinu njegovih učenika. Moram naglasiti ovo nekolicinu. Veliku većinu mojih učenika ove godine predstavljaju učenici koji se prvi put upisuju na hrvatski. Trenutno ih imam na spisku 93. Broj na prvi pogled i nije loš, ali zabrinjava podatak da je mali broj starih učenika, dakle nema kontinuiteta. Brojčano su najjači učenici prvih i drugih razreda koji su i tako u produženom boravku i sve ih zanima i sve bi probali, a zatim slijede gimnazijalci. Postoji još jedna jača grupa učenika trećih i četvrtih razreda u Radomlju, a učenika takozvane druge i treće trijade uopće nema ili postoji pojedinačno po jedan učenik koji se priključuje skupini malenih. Za učenje jezika najvažniji je kontinuitet koji je zabrinjavajuće malen. Nemam osnove za velike spekulacije zašto je tako, zato ću pustiti vremenu da reče svoje.”

U slovenskim rednim školama osnovnim i srednjim postojala je mogućnost učenja hrvatskoga jezika kao izbornoga ali se nije razvila u nekoj obećavajućoj mjeri.Hrvatski jezik je izgubio utrku sa “velikim” jezicima poput engleskoga i još nekih drugih.Na filozofskom fakultetu u Ljubljani je lektorat hrvatskoga jezika koji igra važnu ulogu naročito u znanstvenom proučavanju te problematike.

Spomenimojoš i Hrvatsku katoličku misiju u Ljubljani u kojoj se također izvodi nastava hrvatskoga jezika i kulture.Misija izdaje jednom godišnje list “Izlazak”.

Hrvatski jezik sve manje ostaje jezik Hrvata treće generacije.Pripadnici prve i druge smo se trudili i trudimo se da bi ga njegovali i sačuvali ali nam ponestaje daha.Naš nedefiniran i ustavno nezagarantiran položaj i ne priznavanje prava koja bi iz statusa manjine proizašla imaju za posljedicu asimilaciju. Ona se između ostaloga ogleda i u upotrebi i razvoju hrvatskoga jezika koji i za mlade Hrvate postaje drugi ili čak strani jezik.Nadamo se da će naša matična domovina povećati svoje napore i aktivnosti kako bi nas Slovenija priznala kao nacionalnu manjinu.Jedino tako ćemo ostati i opstati Hrvati i uspjeti sačuvati i dalje razvijati naš hrvatski jezik kao temelj svojega hrvatskoga identiteta..

Tekst: Prof. Katica Špiranec

X