Drugi Forum mladih pripadnika hrv. manjina, pod organizacijom Matice hrvatskih iseljenika, održao se 21.-23. rujna 2018 u Koljnofu (na mađarskom Kópháza), selu na granici s Austrijom. Tema foruma bila je manjinsko obrazovanje na hrvatskom jeziku te se temeljila na osobnim iskustvima mladih profesora, učenika, studenata te ostalih poznavaoca hrvatskog jezika. Domaćini Foruma bili su gradišćanski Hrvati „sa mađarske strane“, kako bi oni rekli. Ovim tekstom želimo mi, članice Društva hrvaških študentov v Sloveniji, podijeliti neke naše dojmove i saznanja.
Kada smo primile poziv da se netko iz našeg Društva prijavi na Forum, bile smo motivirane priključiti se i spojiti ugodno s korisnim – otići na izlet i saznati nešto novo o temi s kojom nismo bile baš upoznate. Nismo ostale razočarane. Čim smo stigle, odveli su nas u obilazak zidina i centra grada Kőszega. Bio je to samo jedan u nizu izleta vođenih samim stanovnicima Koljnofa. Dobile smo mnoštvo zanimljivih informacija o prošlosti, ali i sadašnjosti mjesta i ljudi, poglavito Hrvata koji su generacijama živjeli na tom prostoru. Posebno nas se dojmio govor gradišćanskih Hrvata, koji nas je snažno podsjetio na govor u centralnoj Istri, te smo uživale otkrivajući simpatične čari tog „drugog standardnog hrvatskog jezika“.
Zapravo je samo jedan dan, i to subota, 22. rujna, bio posvećen samom forumu, a ostatak vremena proveden je u razgledavanju povijesnih krajolika i lokacija, raspravljanju i međusobnom upoznavanju. Među sudionicima foruma bili su: učitelji hrvatskog jezika „s one strane granice“, dakle iz Austrije; učiteljica i učenica iz Crne Gore; manjinski pripadnici iz Rumunjske i Mađarske; studentica hrvatskog iz Molisea te predstavnice Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH. Svatko od njih održao je prezentaciju kojom je opisan status hrvatskog jezika u školama i okruženju u kojem žive, nakon čega se povela rasprava o konkretnim problemima.
I mi smo dobile priliku predstaviti Društvo hrvatskih studenata, ali i Savez hrvatskih društava u Sloveniji. Budući da smo rođene i odrasle u Hrvatskoj, nismo mogle podijeliti nikakva iskustva sa „manjinskim hrvatskim“, ali smo govorile o tome kako je studirati u Sloveniji kao Hrvatice. Ovdje se pojavilo i pitanje koje se postavlja posvuda gdje Hrvati djeluju kao manjinska skupina: kako potaknuti mlade da se pridruže hrvatskim društvima? To je problem za koji se čini da nitko, ni stariji a ni mlađi, nema neko konkretno rješenje, ali se nadamo da će vrijeme i međusobna suradnja i dijalog pokazati rezultate u bližoj budućnosti.
Na kraju foruma povela se radionica u kojoj su predstavljene dvije teme: prednosti i mane govorenja sličnih jezika (npr. hrvatskog u Sloveniji), te tema „pravog“ hrvatskog – standarda ili dijalekta? Raspravom i razmjenom ideja došlo se do konkretnih rješenja za određene situacije. Npr., stvorio se prijedlog da se pokrene zahtjev za omogućavanjem prakse u Gradišću za studente hrvatskog jezika u Republici Hrvatskoj, ili da se poradi na spašavanju moliškog hrvatskog kojemu prijeti izumiranje. Sve to je odalo dojam kao da se stvari pokreću i pokazalo je da se za dobre odluke treba jednostavno skupiti, pričati i širiti iskustva otvorenog uma.
Sve u svemu, bilo je to jedno novo i motivirajuće iskustvo koje je, budući da krećemo u novu akademsku godinu, i nas potaklo da radimo na poticanju naših kolega da se čim više priključuju aktivnostima društva. Forum je još u povojima, no vjerojatno će, i to se i mi nadamo, postati tradicija; već se radi na sljedećem koji će biti u Boki Kotorskoj. Mislimo da je to odličan način da se ne samo animiraju mladi, nego da se sastanu ljudi kojima se putevi inače vjerojatno nikada ne bi sreli.
Eva Legović, Leana Herak, Ana Krančić
