Radni sastanak za pripremu novog programa nacionalne jezične politike za sljedeće programsko razdoblje.
Rezolucija o programu nacionalne jezične politike 2021. – 2025., koja istječe ove godine, u posebnim podpoglavljima unutar poglavlja Jezično obrazovanje raspravlja o jezicima talijanske i mađarske nacionalne zajednice, romske zajednice, raznih manjinskih etničkih zajednica i imigrantskih zajednica u Republici Sloveniji. Na radnom sastanku raspravljalose je o provedbi mjera navedenih u ciljevima u nacionalnom programu na ovom području, i to: jesu li primjerene, koji su nedostaci, što treba više naglasiti ili ilustrirati, koje su dobre prakse i inovacije te koji su vaši prijedlozi za sljedeće petogodišnje razdoblje, koje će biti obuhvaćeno novim nacionalnim programom jezične politike.
Izlaganje predstavnika hrvatske zajednice Đanina Kutnjaka:
UČENJE HRVAŠKEGA JEZIKA V SLOVENIJI
Hrvaški jezik je v Sloveniji prisoten že stoletja in v vseh dosedanjih popisih prebivalstva so bili Hrvati precejšen odstotek prebivalstva Slovenije. Po popisu prebivalstva leta 2002 je bilo Hrvatov 35.642, hrvaščina pa je bila materni jezik 54.079 prebivalcev, medtem ko je po popisu prebivalstva leta 1991 v Sloveniji živelo 54.212 Hrvatov. Novejših uradnih podatkov o narodnosti in maternem jeziku nimamo, vendar se ocenjuje, da v Sloveniji živi okoli 50.000 Hrvatov. Žal pa vsi vemo, da doslej niti Hrvati niso bili priznani kot narodna manjšina niti hrvaški jezik ni bil priznan kot manjšinski jezik.
Trenutno se v Sloveniji hrvaški jezik lahko poučuje v okviru pouka hrvaškega jezika in kulture (t. i. dopolnilni pouk) in kot izbirni predmet v osnovnih šolah.
Republika Hrvaška namreč od šolskega leta 2010/2011 v sodelovanju s Slovenijo organizira dopolnilni pouk hrvaškega jezika in kulture za otroke hrvaškega porekla. Poučevanje poteka v desetih osnovnih in srednjih šolah v Sloveniji (Ljubljana, Maribor, Lendava, Ljutomer, Sostro, Radovljica, Grosuplje itd.), učitelje pa zaposluje, pošilja na delo v Slovenijo in v celoti financira Ministrstvo za znanost, izobraževanje in mladino Republike Hrvaške.
Po drugi strani pa je hrvaški jezik mogoče izbrati kot izbirni predmet v 7., 8. in 9. razredu osnovne šole. Izvajanje je odvisno od interesa učencev in odločitve posamezne šole. To je pomembna možnost, vendar je njen doseg omejen in ni sistematično podprta na nacionalni ravni, nimamo dostopa do specifičnih podatkov o njenem izvajanju in po naših izkušnjah ni učinkovita.
Žal pa ni sistematičnega, široko dostopnega in integriranega učnega modela v redni izobraževalni sistem.
Preden se lotim letošnjega, 6. poročila Odbora strokovnjakov za spremljanje izvajanja Evropske listine o regionalnih ali manjšinskih jezikih, mi dovolite, da podam naslednje pripombe.
Čeprav avtohtonost pravzaprav ni merilo, temveč zgodovinska dostopnost in uporaba manjšinskega jezika, bi rad na kratko spomnil na dejstvo, da pripadniki avtohtone hrvaške skupnosti živijo v Beli krajini, slovenskem delu Istre, Prekmurju in območju okoli reke Sutle že stoletja. Rad bi vas tudi spomnil, da je priznanje statusa Hrvatov kot narodne manjšine in hrvaškega jezika kot manjšinskega jezika odprto vprašanje že od leta 1991, torej od nastanka samostojne in suverene Republike Slovenije. Vsi vemo, da so v 64. členu Ustave Republike Slovenije Madžari in Italijani opredeljeni kot avtohtone narodne skupnosti, medtem ko poseben zakon opredeljuje Rome kot romsko etnično skupnost. Žal Hrvatom niso zagotovljene pravice, ki jih imajo Madžari in Italijani, delno pa jih imajo tudi Romi. Hkrati ima Hrvaška eno najbolje urejenih evropskih zakonodaj glede zagotavljanja pravic narodnih manjšin, tako avtohtonih kot neavtohtonih. Republika Hrvaška se namreč v preambuli svoje ustave uveljavlja kot narodna država hrvaškega naroda in država pripadnikov 22 narodnih manjšin, vključno s Slovenci, ustavni zakon o pravicah narodnih manjšin, sprejet na podlagi ustave, pa zagotavlja zelo visoko raven manjšinskih pravic za vse narodne manjšine na Hrvaškem, vključno s slovensko in sistemsko učenje slovenskega jezika v šolama.
Slovenci na Hrvaškem in Hrvati v Sloveniji imajo zelo podoben zgodovinski razvoj, medtem ko sta njihov trenutni status in položaj Slovencev na Hrvaškem neprimerljivo boljša, zato si tudi Hrvati, ki živijo v Sloveniji, prizadevajo za vidne in ustrezne pozitivne premike v svojem položaju in statusu ter možnost učenja hrvaščine kot maternega jezika v rednem izobraževalnem sistemu.
Poudarjamo, da Odbor strokovnjakov v tem in prejšnjih poročilih poziva Slovenijo, naj prizna hrvaščino kot manjšinski jezik, ki je tradicionalno prisoten v Sloveniji.
Ker pa slovenska zakonodaja priznava le italijansko in madžarsko narodno skupnost kot “avtohtoni”, hrvaška skupnost ni vključena v sistematično zaščito, obstoječe možnosti (kot so izbirni predmeti ali dopolnilni pouk) pa ne izpolnjujejo zahtev Listine.
Poleg tega je podpora odvisna izključno od projektnih razpisov, kar ustvarja nestabilno in nezadostno financiranje, v družbi pa ni ozaveščenosti o vlogi hrvaškega jezika kot sestavnega dela slovenske kulturne dediščine – v izobraževanju, medijih in javnem diskurzu.
Ponovno poudarjamo, da učenje hrvaškega jezika v Sloveniji ni vključeno v sistematično politiko jezikovnega izobraževanja, ki jo je treba nujno spremeniti, hrvaščino pravno priznati kot manjšinski jezik in zagotoviti ustrezno podporo, saj bo brez tega resno ogrožen nadaljnji razvoj in ohranjanje hrvaškega jezika.
Priporočil za prihodnost tukaj ne bom citiral, vsa so zelo pomembna in prosim, da se začne delo na njihovem konkretnem izvajanju. Hrvaška skupnost v Sloveniji bo s svojimi skromnimi zmogljivostmi z veseljem partnerica slovenskim institucijam pri izpolnjevanju teh priporočil in omogočanju uporabe hrvaščine kot manjšinskega jezika v Sloveniji.
• Priznanje hrvaškega jezika kot manjšinskega jezika z zgodovinsko prisotnostjo.
• Vključitev hrvaškega jezika v šolski kurikulum (ne le kot izbirni predmet).
• Vzpostavitev stabilnega financiranja jezikovnih in kulturnih dejavnosti.
• Ozaveščanje javnosti in usposabljanje učiteljev.
• Upoštevanje priporočil Sveta Evrope v novem nacionalnem programu jezikovne politike 2026–2030.
Hrvatski jezik je u Sloveniji prisutan stoljećima, na svim popisima stanovništva koji su dosad provedeni značajan postotak stanovništva Slovenije činili su Hrvati. Prema popisu stanovništva iz 2002. godine bilo je 35.642 Hrvata, a hrvatski jezik bio je materinski za 54.079 stanovnika, dok je prema popisu stanovništva iz 1991. godine u Sloveniji živjelo 54.212 Hrvata. Novijih službenih podatka o nacionalnosti i materinskom jeziku nemamo, no procjenjuje se da u Sloveniji živi oko 50.000 Hrvata. Međutim, nažalost, svi znamo kako dosad niti su Hrvati priznati kao nacionalna manjina, niti je hrvatski jezik priznat kao manjinski jezik.
Trenutačno se u Sloveniji hrvatski jezik može učiti kao Nastava hrvatskog jezika i kulture (tzv. dopunska nastava) i kao izborni predmet Hrvatski jezik u osnovnim školama.
Naime, od školske godine 2010./2011. Republika Hrvatska u suradnji sa Slovenijom organizira dopunsku nastavu hrvatskog jezika i kulture za djecu hrvatskog podrijetla. Nastava se odvija u deset osnovnih i srednjih škola u Sloveniji (Ljubljana, Maribor, Lendava, Ljutomer, Sostro, Radovljica, Grosuplje, itd.), a učitelje zapošljava, upućuje na rad u Sloveniju i u cijelosti financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske.
S druge strane, Hrvatski jezik se može odabrati kao izborni predmet u 7., 8. i 9. razredu osnovne škole. Provedba ovisi o interesu učenika i odluci pojedine škole. To je važna opcija, ali njezin je doseg ograničen i nije sustavno podržana na nacionalnoj razini, nisu nam dostupni konkretni podatci o njezinoj provedbi te prema našem iskustvu nije učinkovita.
No, nažalost, sustavnog, široko dostupnog i u redoviti odgojno-obrazovni sustav integriranog modela učenja nema.
Prije nego što se osvrnem na ovogodišnje, ukupno 6. Izvješće Odbora stručnjaka za praćenje provedbe Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima dozvolite mi sljedećih nekoliko napomena.
Iako autohtonost zapravo ni nije kriterij, nego povijesna pristupnost i uporaba manjinskoga jezika, ukratko podsjećam na činjenicu da pripadnici autohtone hrvatske zajednice stoljećima žive u Beloj krajini, slovenskome dijelu Istre, Prekmurju te području oko rijeke Sutle. Isto tako, podsjećam kako je priznanje statusa Hrvata kao nacionalne manjine i hrvatskoga jezika kao manjinskoga jezika otvoreno je pitanje još od 1991. godine, odnosno od formiranja samostalne i neovisne Republike Slovenije. Svima je poznato kako su u članku 64. Ustava Republike Slovenije Mađari i Talijani definirani kao autohtone nacionalne zajednice, dok se posebnim zakonom Rome definira kao romsku etničku zajednicu. Nažalost, Hrvatima nisu omogućena prava koja imaju Mađari i Talijani, a koja djelomično imaju i Romi. Istovremeno, Hrvatska ima jedno od najbolje uređenih europskih zakonodavstava po pitanju osiguravanja prava nacionalnih manjina, i autohtonih i neautohtonih. Naime, Republika Hrvatska se u preambuli svoga Ustava ustanovljuje kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika 22 nacionalne manjine, među kojima su i Slovenci, a Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina donesenim temeljem Ustava osigurana je vrlo visoka razina manjinskih prava svim nacionalnim manjinama u Hrvatskoj, pa tako i slovenskoj.
Slovenci u Hrvatskoj i Hrvati u Sloveniji imaju vrlo sličan povijesni razvoj, dok je njihov trenutačan status i položaj Slovenaca u Hrvatskoj neusporedivo bolji te stoga i Hrvati koji žive u Sloveniji traže vidljive i primjerene pozitivne pomake u svome položaju i statusu, kao i mogućnost učenja hrvatskoga materinskoga jezika u redovitom obrazovnom sustavu.
Ističemo kako Odbor stručnjaka u ovom i ranijim izvješćima traži od Slovenije priznanje hrvatskoga kao manjinskoga jezika, koji je tradicionalno prisutan u Sloveniji.
No, budući da slovensko zakonodavstvo priznaje samo talijansku i mađarsku nacionalnu zajednicu kao “autohtone”, hrvatska zajednica nije uključena u sustavnu zaštitu, a postojeće opcije (kao što su izborni predmeti ili dopunska nastava) ne ispunjavaju zahtjeve Povelje.
Nadalje, potpora ovisi isključivo o projektnim natječajima, što stvara nestabilno i nedovoljno financiranje, a u društvu se ne razvija svijest o ulozi hrvatskoga jezika kao sastavnoga dijela slovenske kulturne baštine – u obrazovanju, medijima i javnom diskursu.
Ponavljamo kako učenje hrvatskog jezika u Sloveniji nije uključeno u sustavnu politiku jezičnog obrazovanja što je potrebno žurno izmijeniti, pravno priznati hrvatski kao manjinski jezik i osigurati odgovarajuće potpore, zato što će bez toga daljnji razvoj i očuvanje hrvatskoga jezika biti ozbiljno ugroženo.
Neću Vam ovdje citirati Preporuke za budućnost, sve su vrlo važne i molim da se počne raditi na njihovom konkretnom ispunjavanju. Sa svojim skromnim kapacitetima hrvatska zajednica u Sloveniji rado će biti partner slovenskim institucijama u ispunjavanju ovih preporuka i omogućavanju uporabe hrvatskoga kao manjinskoga jezika u Sloveniji.
• Prepoznavanje hrvatskog jezika kao jezika manjine s povijesnom prisutnošću.
• Uključivanje hrvatskoga jezika u školski kurikulum (ne samo kao izborni predmeti).
• Uspostavljanje stabilnog financiranja jezičnih i kulturnih aktivnosti.
• Svijest javnosti i obuka nastavnika.
• Uzeti u obzir preporuke Vijeća Europe u novom Programu nacionalne jezične politike 2026.-2030.
